Životna priča Nine Marijanović posebna je i nadahnjujuća. To je djevojka koja je vrlo rano oboljela od teške bolesti, istu je pobijedila i izrasla u odličnu učenicu, sportašicu ali nadasve u skromnu osobu, piše Stolac.co.
“Za bolest sam saznala kad sam imala 8 godina. 15 dana nakon rođendana počela su me boljeti prsa. Išli smo liječnicima i nakon nekog vremena rekli su nam da imam leukemiju.”
Liječenje u Zagrebu
Mama i ja smo skupa bili u Zagrebu, ne sjećam se baš svega. Bolio me trbuh jedno vrijeme, liječnica je mislila da sam samo razmažena ali ispostavilo se da sam imala problema i sa probavnim organima. Jedno vrijeme nisam mogla ni hodati. Toga se sjećam. Kada sam se vratila kući, nije više bilo tegoba. Imala sam terapiju još godinu dana. I danas mi je teško kada moram popiti neku tabletu. To su mi jedine traume koje su mi ostale. stolac.co
Rakitić i Srna u posjeti u bolnici
Najviše se sjećam posjeta hrvatske reprezentacije koji inače dolaze u posjet bolesnicima na KBC Rebro. Ja sam bila u drugoj sobi jer nisam mogla hodati, ali su mi došli Dario Srna i Ivan Rakitić. Dobili sam lopte sa potpisima reprezentativaca.
Bilo je malo čudno vratiti se među prijatelje u Stolac, kada te gledaju, kosa mi je bila opala, ali ja sam inače vesela osoba pa mi nije to toliko smetalo.
Nina nije prekidala školovanje ni za vrijeme bolesti i uvijek je bila odlična učenica. Imala sam učiteljicu Ines koja je radila sa mnom individualno. Svi smo imali učitelje. Pratila sam svu nastavu i učila, tako da nisam zaostajala za vršnjacima. Ona je bila u kontaktu sa mojom učiteljicom ovdje. Čak bih i ranije svladala svo gradivo zbog toga što je učiteljica radila sa mnom zasebno pa je sve lakše.
Nina kaže kako joj se nije bilo teško prilagoditi svim obavezama nakon povratka iz Zagreba. “U školi ne, ali najgore mi je bilo sa treniranjem. Prije bolesti bila sam u UŠS UniSportu i uvijek sam voljela sport, a onda sam morala pauzirati 4 godine dok se potpuno ne oporavim”
Treniranju i sportu vratila se najviše na nagovaranja drugih kod njenih roditelja jer ih je bilo strah da trenira nogomet obzirom da je grub sport.
“Kada bi me vidjeli da treniram, govorili bi mojima da trebam igrati nogomet. Tada mi je mama od prijateljice Leone Ačkar spomenula NK „Dubrave Inter Campus“, pogledala sam jedan trening ali i za to je trebalo nagovaranja nekih dvije godine. Krenula sam trenirati ali tada dolazi korona i pauza. Nakon toga dolazi predsjednik mostarskog ženskog nogometnog kluba EMINA sa predsjednicom kadeta da vidi naš trening. Tada sam bila malo starija i viša od ostalih. Pozvao me je da treniram za njihov klub. Bila sam najmlađa u svom uzrastu, nisam bila napunila još 13 godina pa sam prvu utakmicu i propustila. Tu sam trenirala i odigrala jednu polusezonu. Jako mi se svidjelo što sam kroz treninge upoznala različite ljude; iz Crne Gore, Trebinja, Mostara, Čapljine, Jablanice.”
Iz FK Emine prelaziš u ŽNK Neretvu?
Da, tada je stigao poziv za par cura iz Inter Campusa i mene za ŽNK Neretvu. Poprilično mi se svidjelo i evo već dvije sezone sam u tom klubu. Išla sam i na selekcije hrvatske reprezentacije. Svidjeli su mi se i treneri i cure, a najviše putovanja po Hrvatskoj. Godinu nakon ulaska u klub uslijedio je poziv trenera Ante Markote iz Čapljine koji me je uveo u , hajmo reći više nogometne vode. Dvije cure i ja smo dobile poziv za bh reprezentaciju, najprije za kamp u Zenici za godišta 2007/2008/2009.
Reprezentacija BiH
Trener Ilija je smatrao da možemo izdržati njihov tempo i predložio naš ulazak u reprezentaciju. Tu smo se dobro iskazale. Pola godine kasnije dobila sam poziv za jedan turnir u Srbiji gdje sam igrala tri utakmice za reprezentaciju za U16. Cijelo to vrijeme treniram za Neretvu.
Nina kaže da ne planira sportsku karijeru dok ne završi srednju školu, a kasnije vjerojatno Split, nadam se Hajduk, to mi je glavni cilj.
Na pitanje kako usklađuje nastavu i nogomet Nina kaže da je u školi malo naporno i misli da bi imala puno bolje rezultate da ne trenira ništa, jer 5 sati dnevno joj ode na treniranje, pa onda mora učiti do kasno u noć.
“Trenutno je pauza, a inače imam svaki dan treninge i vikendom utakmice. Profesori su mi ok i imam super ekipu pa mi to sve malo olakšava. Imam dosta prijatelja i kroz izlaske i druženje. Da imam više slobodnog vremena, još bih nešto ja trenirala.
Pored ovoga Nina je išla i u glazbenu školu
Da, završila sam glazbenu školu, išla privatno i kod Emme Raguž i u Čapljini kod Borisa u Akademiju, tako da sam naučila svirati akorde, pjesme i klasičnu glazbu.
Nina se trenutno nalazi u Cambridge ljetnoj školi engleskog jezika u Velikoj Britaniji gdje sudjeluje u edukaciji profesora sa Cambridgea, multinacionalnim druženjima sa djecom iz cijelog svijeta. Po završetku ljetne škole dobiti će međunarodno priznatu diplomu o znanju jezika koja je jako značajna u inozemstvu.
