BiH bi s obzirom na dijametralno suprotne stavove političkih predstavnika iz Srpske i FBiH o ulasku u NATO, ali i zbog geopolitičkih okolnosti u svijetu, te svoje budućnosti, trebala krenuti putem demilitarizacije i vojne neutralnosti.
Stav je ovo koji se još od 2005. godine može čuti od strane predstavnika političkih stranaka u Srpskoj, ali i dužnosnika, a koji je ponovo krajem prošlog tjedna aktuelizirao predsjednik SDS-a Milan Miličević navodeći da bi volio da ne gleda i ne sluša priče o osnaživanju i jačanju Oružanih snaga BiH u smislu naoružavanja.
Miličević smatra da bi za sve u BiH bilo najbolje da je to “zona u kojoj nema oružja”, uz obvezu da svi koji rade u Oružanim snagama budu na odgovarajući način zbrinuti, u smislu zaposlenja.
-Tako bi mnogo više novca mogli uložiti u gospodarski razvoj, bolji standard građana, poboljšanje zdravstvenog i mirovinskog sustava i statusa razvojačenih branitelja – kaže lider SDS-a.
Slično mišljenje nedavno je iznio i ministar financija BiH, kadar SNSD-a u Vijeću ministara Srđan Amidžić, poručujući da što manje vatrene moći podrazumijeva sigurniju BiH. On je ovo istakmio nakon zahtjeva ministra obrane Zukana Heleza, koji je za iduću godinu zatražio proračun pet puta veći od dosadašnjeg, koji je iznosi nešto više od 306 milijuna maraka.
Sve je više onih koji kritiziraju sve ovo, navodeći da paranoja koja se širi svijetom očigledno zahvatila i dijelove BiH, jer se sve češće može čuti da je nužno formirati rječnu ratnu flotu, kupiti zrakoplove, moderne radarske sustave, artiljerijsko-raketno naoružanje, ali i oklopno-mehanizirana vozila.
Jedan od njih je i dekan Fakulteta za sigurnost i zaštitu u Banja Luci Slobodan Župljanin, koji kaže da je pitanje demilitarizacije nešto o čemu sigurno treba povesti ozbiljnu i argumentiranu raspravu, jer je iluzorno da se u zemlji kao što je BiH, koja ima nešto više od tri milijuna stanovnika troši toliki novac, dok ima toliko važnijih stvari.
– Smatram da je ta priča o demilitarizaciji, a samim tim i o vojnoj neutralnosti više nego smislena i opravdana, pogotovo imajući u vidu nacionalnu strukturu BiH. Iskustvo sa JNA, koja je takođe bila multietnička, možda nam najbolje govori u kojem pravcu sve to može otići. Ona se raspala prilikom prve veće krize – kaže Župljanin.
Navodi da ukoliko bi bio postignut nacionalni konsenzus na državnoj razini o tom pitanju, to bi imalo mnoge benefite, pored sigurnosnih, tako i financijskih.
– Taj novac bi se mogao onda iskoristiti za razvoj BiH. Naravno prije toga trebalo bi sa drugim zemljama potpisati sigurnosne sporazume i jamstva Ali to je najmanji problem. Bojim se da će o ovom pitanju biti teško postići dogovor, iako razum i neka ranija negativna iskustva govore suprotno – kaže Župljanin.
Tema demilitarizacije u BiH prisutna je već dugo, još iz 2005. godine, kada je donesen Zakon o obrani BiH, a nakon kojeg je uspostavljeno jedinstveno Ministarstvo obrane. Oružane snage BiH su formirane 1. prosinca 2006. Veličina i struktura određena je odlukama Predsjedništva BiH. Tako je utvrđeno da one mogu imati 16.000 pripadnika. Broj je ograničen i Zakonom o proračunu institucija, kao i međunarodnim obvezama BiH. Odlukama Predsjedništva BiH je, pored veličine, strukture i lokacija zapovjedništva i jedinica, utvrđena i nacionalna zastupljenost.
