Njemačke novine Frankfurter Sonntagszeitung objavile su tekst s novim detaljima o “sarajevskom safariju” i dijelovima intervjua s talijanskim novinarom i piscem Eziom Gavazzenijem. Članak započinje izjavama bivšeg američkog marinca i vatrogasca Johna Jordana, koji je prvi put svjedočio o “turistima snajperistima” u veljači 2007. pred Haaškim sudom, a transkript ispitivanja dostupan je na internetu.
„Jordan je u Sarajevu nekoliko puta vidio muškarce koji su privukli njegovu pažnju svojom odjećom, oružjem i činjenicom da su ih predvodili lokalni ljudi. Neki su imali puške koje su bile prikladnije za lov na divlje svinje u Schwarzwaldu nego za borbu u gradu. Njihov nedostatak vještine u kretanju kroz ruševine bio je jasno vidljiv. Kaže da mu je isto potvrdio i kolega iz područja Mostara.
Nakon Jordanovog svjedočenja o ‘turistima snajperistima’ uslijedilo je – ništa. Možda zato što se priče o Kanađanima, Rusima, Nijemcima, Švicarcima i Talijanima koji su došli u Sarajevo s lovačkom opremom i plaćali srpskim paravojnim jedinicama ogromne svote da idu u lov na ljude odavno smatraju urbanim legendama“, piše Frankfurter Sonntagszeitung (FAS).
Njemačke novine se zatim pozivaju na spis koji je talijanski novinar Gavazzeni, zajedno sa svojim odvjetnikom Nicolom Brigidom i bivšim sucem Guidom Salvinijem, predao Državnom tužiteljstvu u Milanu 28. siječnja 2025., a kojem je FAS dobio pristup.
„U dosjeu stoji da je bilo najmanje stotinu ‘ratnih turista’, koji su se međusobno nazivali ‘strijelcima’ – iako bi prikladniji izraz bio serijski ubojice.“
Navodno su plaćali do 300.000 eura (u današnjoj vrijednosti): ‘Najviše su koštala djeca, zatim muškarci (po mogućnosti u uniformi i naoružani), zatim žene, a starije osobe mogle su biti ubijene besplatno.’“
U dokumentu se tvrdi da je talijanska vojna obavještajna služba bila obaviještena o “ratnim turistima” 1993. godine te da je nekoliko mjeseci kasnije objavila da je identificirala početnu točku obilazaka i zaustavila ih. Ali je li to istina?
„Ne, danas znamo da to nije istina.“ „Odlasci na frontu nastavljeni su 1994. i 1995.“, rekao je Gavazzeni prošle srijede u Milanu, prema pisanju njemačkih novina.
Gavazzeni, autor knjiga o atentatu na suce Giovannija Falconea i Paola Borsellina – koji su se borili protiv mafije – i knjige o atentatu na papu Ivana Pavla II., trebao bi u veljači objaviti svoju novu knjigu pod naslovom I cecchini del weekend („Snajperisti vikenda“). Netflix i Amazon su ga kontaktirali – žele ekranizirati knjigu, koju će objaviti izdavačka kuća Paper First.
Što ga je najviše šokiralo?
„Ubijeno dijete je očito bio najtraženiji trofej“, piše FAS.
Tijekom opsade Sarajeva, koja je započela 6. travnja 1992., a završila 29. veljače 1996., ubijena je 11.541 osoba.
Među žrtvama bilo je 1.621 dijete. Svaka obitelj u gradu ima barem jednu žrtvu ubijenu granatom ili snajperom. Sarajevo je okruženo planinama visokim preko dvije tisuće metara, koje se spuštaju… u brda. Snajperisti su bili raspoređeni na tim visinama, s pogledom na ulice, trgove i stanove. Ili na nebodere, s pogledom na “Aleju snajpera”. Ljudi koji su morali izaći po vodu ili hranu trčali su po pločnicima ili se sklonili pored oklopnih vozila UN-a.”
“Gavazzeni je od kriminologinje Martine Radice naručio profil počinitelja. Bili su imućni, ‘iz viših slojeva društva’, poput ‘liječnika, sudaca, odvjetnika, javnih bilježnika i poduzetnika’, skloni lovu.”
“Sve se temeljilo na potrazi za adrenalinom. Bila je to radost ubijanja; kad jednom osjetiš moć da možeš ugasiti život čovjeka s kojim nemaš nikakve veze”, kaže Gavazzeni za FAS.”
U početku se govorilo da su među sudionicima bili desničari. “To je dezinformacija. „Ne dolazi od mene“, kaže Gavazzeni. „Ne vjerujem da su politička ili ideološka uvjerenja igrala značajnu ulogu.“
Na pitanje je li razgovarao s ljudima koji su vidjeli strance kako pucaju, odgovara: „Da.“
Prvi put je čuo za ratne turiste u ožujku 1995. iz članka u Corriere della Sera: „Bio sam zgrožen i godinama sam o tome razmišljao. “Počeo je pisati triler na tu temu, ali je odustao: „Premalo sam znao. Morao bih sve izmisliti.“
A onda je u jesen 2022. izašao film Sarajevski safari slovenskog redatelja Mirana Zupaniča.
Gavazzeni je pisao Zupaniću, koji mu je poslao poveznicu i dostupne podatke. Najviše su ga potresle izjave bivšeg pripadnika obavještajne službe Bosne i Hercegovine, Edina Subašića. Gavazzeni mu je pisao, a komunikacija koja je uslijedila postala je dio dosjea.
Citat iz Subašićeve e-pošte iz studenog 2024.:
“Krajem 1993. saznao sam za ovaj fenomen iz dokumenata bosanske vojne obavještajne službe, tijekom ispitivanja zarobljenog srbijanskog dobrovoljca. Rekao je da je s njim iz Beograda došlo pet stranaca.”
Najmanje trojica su bili Talijani. Sastali su se u Trstu, zatim su odletjeli u Beograd, odakle su prebačeni u Mostar ili Sarajevo. Subašić također tvrdi da je talijanska vojno obavještajna služba SIMSI (raspuštena 2007.) tvrdila da je zaustavila te ture.
“U međuvremenu, u talijanskim medijima pojavljuju se i drugi koji potvrđuju optužbe”, piše FAS.
Diplomat Michael Giffoni, tada stacioniran u Sarajevu, rekao je da je 1994. obaviješten da “autobusi puni bogatih ljudi stižu iz cijelog svijeta”. Lovci, ali i poslovni ljudi.
Javio se i umirovljeni radnik Caritasa, koji je vodio humanitarne prijevoze, rekavši da je vidio autobuse iz kojih su izlazili stranci u skupoj odjeći i s oružjem.
