Novi banjolučki biskup Željko Majić, nakon zaređenja tijekom euharistijskog slavlja u banjalučkoj katedrali sv. Bonaventure, rekao je kako dolazi u Biskupiju koja je u prošlom ratu najviše stradala od svih mjesnih crkava i vjerskih zajednica, ne samo u Bosni i Hercegovini.

– Uočavam kako u ovoj Biskupiji žive dobri vjernici koji imaju pravo na duhovnu skrb i sakramentalnu okrijepu. Nedavno sam rekao, moj projekt bit će blizu svećenicima i narodu. Što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost, da se zajedno ohrabrujemo i da idemo naprijed u istini, pravdi i miru, da rastemo u vjeri, da nam unatoč tolikim poteškoćama ne umre nada. Da se, unatoč tolikim ranama srca, umnaža ljubav – poručio je on.

Biskup Majić je naglasio da će za vjernike uložiti sve napore kako bi bili vjerodostojni građani i svoji na svome.

– Dolazim otvorena srca da se borimo za istinu, zalažemo za pravdu i promičemo mir i dostojanstvo koje nam Bog daje. Svim vjernicima obećavam s milošću Božjom da ćete u meni uvijek imati brata u vjeri i biskupa u služenju – zaključio je, među ostalim, banjolučki biskup Željko Majić, zahvalivši na kraju biskupu u miru Franji Komarici kojem je poželio dobro zdravlje kako bi nastavio služiti Crkvu molitvom i savjetom.

Don Željko Majić rođen je u Drinovcima 28. ožujka 1963. godine, filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu, a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je 29. lipnja 1988. u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve biskup Pavao Žanić.

Poslijediplomski studij pastoralne teologije u Rimu, s boravkom u Međunarodnom zavodu sv. Pavla, pohađao je na Papinskom lateranskom sveučilištu i postigao magisterij u lipnju 1995. godine.

Nakon povratka sa studija obavljao je više pastoralnih službi u Hercegovini, a vicerektorom Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu imenovan je 17. lipnja 2006. godine.

U tijeku svoje šestogodišnje službe, okupljajući hrvatske studente i studentice u Rimu, priredio je četiri zbornika njihovih radova, posljednja tri uredio je zajedno s dr. don Božom Golužom, a 2011. objavljena je i njegova knjižica razmišljanja “Oče, oprosti nam!”.

Uz suradnju s oko 30 hercegovačkih svećenika priredio je i “Vodič kroz Godinu vjere: Obitelj – žarište vjere”.

Generalnim vikarom Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije imenovan je 2012. godine, a od 2019. obavljao je službu ravnatelja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan.

Novi banjolučki biskup Željko Majić, nakon zaređenja tijekom euharistijskog slavlja u banjalučkoj katedrali sv. Bonaventure, rekao je kako dolazi u Biskupiju koja je u prošlom ratu najviše stradala od svih mjesnih crkava i vjerskih zajednica, ne samo u Bosni i Hercegovini.

– Uočavam kako u ovoj Biskupiji žive dobri vjernici koji imaju pravo na duhovnu skrb i sakramentalnu okrijepu. Nedavno sam rekao, moj projekt bit će blizu svećenicima i narodu. Što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost, da se zajedno ohrabrujemo i da idemo naprijed u istini, pravdi i miru, da rastemo u vjeri, da nam unatoč tolikim poteškoćama ne umre nada. Da se, unatoč tolikim ranama srca, umnaža ljubav – poručio je on.

Biskup Majić je naglasio da će za vjernike uložiti sve napore kako bi bili vjerodostojni građani i svoji na svome.

– Dolazim otvorena srca da se borimo za istinu, zalažemo za pravdu i promičemo mir i dostojanstvo koje nam Bog daje. Svim vjernicima obećavam s milošću Božjom da ćete u meni uvijek imati brata u vjeri i biskupa u služenju – zaključio je, među ostalim, banjolučki biskup Željko Majić, zahvalivši na kraju biskupu u miru Franji Komarici kojem je poželio dobro zdravlje kako bi nastavio služiti Crkvu molitvom i savjetom.

Don Željko Majić rođen je u Drinovcima 28. ožujka 1963. godine, filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu, a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je 29. lipnja 1988. u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve biskup Pavao Žanić.

Poslijediplomski studij pastoralne teologije u Rimu, s boravkom u Međunarodnom zavodu sv. Pavla, pohađao je na Papinskom lateranskom sveučilištu i postigao magisterij u lipnju 1995. godine.

Nakon povratka sa studija obavljao je više pastoralnih službi u Hercegovini, a vicerektorom Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu imenovan je 17. lipnja 2006. godine.

U tijeku svoje šestogodišnje službe, okupljajući hrvatske studente i studentice u Rimu, priredio je četiri zbornika njihovih radova, posljednja tri uredio je zajedno s dr. don Božom Golužom, a 2011. objavljena je i njegova knjižica razmišljanja “Oče, oprosti nam!”.

Uz suradnju s oko 30 hercegovačkih svećenika priredio je i “Vodič kroz Godinu vjere: Obitelj – žarište vjere”.

Generalnim vikarom Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije imenovan je 2012. godine, a od 2019. obavljao je službu ravnatelja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan.