Prije točno četiri godine, 22. studenog 2020., napustio nas je jedan od najvećih glumaca s naših prostora, Mustafa Nadarević. Njegov odlazak u 78. godini života, nakon borbe s karcinomom pluća, ostavio je veliku prazninu u bh. i regionalnoj kulturnoj sceni.
Rođen 2. svibnja 1943. u Banjoj Luci, Nadarević je svoje djetinjstvo proveo u različitim gradovima. Prvi razred osnovne škole završio je u Zagrebu, ostatak školovanja u Bosanskom Novom, a gimnaziju u Rijeci. Već kao dječak pokazivao je izniman talent za glumu – njegova prva uloga bila je Crvenkapica u školskoj priredbi, za koju je izabran zbog piskutavog glasa i duže kose.
Svoju profesionalnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame HNK u Zagrebu. Tijekom desetljeća predanog rada, ostvario je više od 150 kazališnih uloga i preko 60 filmskih i televizijskih nastupa. Među njegovim najznačajnijim ulogama izdvajaju se Leone Glembay u “Glembajevima”, Zijah u “Otac na službenom putu”, Izet Fazlinović u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, Pomet u “Dundu Maroju” i Cyrano de Bergerac u istoimenoj predstavi.
Mustafa se ženio tri puta. Iz prvog braka s Jasnom ima kćer Nađu, povijesničarku umjetnosti. S drugom suprugom Snježanom dobio je sina Ašu, uspješnog sportaša, i kćer Nanu, koja se bavi marketingom. Njegova treća supruga bila je Slavica Radović, kostimografkinja i scenografkinja, s kojom je proveo posljednjih 20 godina života do njezine prerane smrti 2012. godine.
Javnosti je manje poznato da je imao i slovensko državljanstvo, a novinaru Večernjeg lista Miljenku Mitroviću tijekom jednog druženja otkrio je i zbog čega se odlučio na taj potez. – Zbog moje zadnje ljubavi, Slavice, odlučio sam uzeti slovensko državljanstvo, jer u smrti želim biti blizu nje”, kazao je Nadarević objasnivši kako mu slovensko državljanstvo treba jer su pepeo iz urne njegove supruge Slavice prosuli kod Kopra u more, a onda na stijene stavili metalnu pločicu s njenim imenom. “Tako želim skončati i ja, a obred je dozvoljen slovenskim državljanima, pa sam, eto, i Slovenac – govorio je Nadarević. Da će njegova posljednja želja biti ispoštovana potvrdila je i Nadarevićeva druga supruga Snježana nakon ispraćaja na Krematoriju.
Naravno. Naša djeca Nana i Aša čekaju da im dođe sestra iz Amerike pa da zajedno u Kopru prospu Mujkijev pepeo u more – istaknula je Snježana.
Danas njegovo nasljeđe živi kroz njegovu djecu. Nana Nadarević uspješno se bavi PR-om, nedavno je postala majka te trenutno čeka još jedno dijete, dok se Aša posvetio borilačkim vještinama i podučava brazilski jiu-jitsu. Nađa je izgradila karijeru u svijetu umjetnosti.
Glumac je jednom prilikom otkrio i kako su njegova djeca dobila ime: – Budući da je moja najstarija kći Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Bosanskog Novog, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegova telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak – kazao je pokojni Mustafa.
Tijekom svoje bogate karijere, Nadarević je osvojio brojne prestižne nagrade. Bio je trostruki dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca i Zlatne arene, dobitnik nagrade Vladimir Nazor, Grand Prix na filmskom festivalu u Moskvi, te je stekao status nacionalnog prvaka 2006. godine.
Mustafa Nadarević ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj i regionalnoj kulturi. Njegov jedinstveni pristup glumi, sposobnost da svaki lik učini autentičnim i posebnim, te predanost umjetnosti učinili su ga jednim od najcjenjenijih umjetnika na ovim prostorima. Četiri godine nakon njegovog odlaska, njegova djela i dalje inspiriraju nove generacije glumaca, a njegove nezaboravne uloge ostaju trajno utkane u povijest našeg glumišta.
