Na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, 13. travnja 2025., mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj Petar Palić predvodio je svečanu euharistijsko slavlje u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, izvijestila je na svojim stranicama Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija. Uvodni obredi spomena Gospodnjega ulaska u Jeruzalem započeli su na Gospinom trgu ispred katedrale gdje je biskup blagoslovio vjerni puk i maslinove grančice, nakon čega je uslijedila procesija te misno slavlje.
U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Nikola Menalo, katedrali župnik don Josip Galić, župni vikar don Gabrijel Pavlović, te don Zvonimir Rezo, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu. U pjevanju Muke sudjelovao je katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića.
Na početku svoje homilije biskup Palić je rekao kako smo došli do bitne srži evanđeoske poruke: Isusove muke i smrti.
Lukin izvještaj o muci predstavlja završetak Isusova dugog putovanja koje je započelo u Galileji, a doseglo svoj vrhunac u Jeruzalemu.
Govoreći o „proturječjima“ u izvješću o Gospodinovoj muci, biskup je naveo primjere mnoštva koje kliče i blagoslivlja, ali nekoliko dana kasnije poziva na razapinjanje; Petar kaže da je spreman žrtvovati svoj život za Gospodina, ali će se pogubiti na zahtjev običnog sluge; učenici su s njim danju i noću, ali u Učiteljevom najbolnijem trenutku zaspu ili pobjegnu.
„Kad čitamo događaje u Muci, nema dobrih i loših, postojimo mi, sa svojim svjetlima i svojim sjenama. Mi smo učenici koji biraju biti na njegovoj strani, ali koji ponekad, u najboljem trenutku, pobjegnemo, izdamo, a možda i u dogovoru s dežurnim Pilatom razapnemo Isusa izvan Jeruzalema, odnosno izbacimo ga iz svoga života. Samo ako prihvatimo to proturječje, možemo dobro doživjeti Uskrs, jer je slavlje Muke Gospodnje slavlje velikog neuspjeha, koji je kasnije postao velika pobjeda. Ako prihvatimo da smo proturječni, da smo promašaji, onda možemo reći na kojoj strani želimo biti“, kazao je biskup Petar.
Tumačeći kako je muka Isusova događaj ljubavi, odnosno Božja patnja za čovjekom, i gledajući izmučeno tijelo Isusa iz Nazareta, biskup je svima nazočnima uputio pitanje: „Želimo li stvarno ovakvog Boga? Boga koji ne rješava probleme, koji pažljivo pere prljave noge onih koji se spremaju izdati ga, koji ne otklanja bol nego je dijeli, koji nas ne spašava ‘od’ patnje nego ‘u’ patnji, koji nas ne spašava ‘od’ smrti nego ‘u’ smrti, koji umire sâm“, naglasio je biskup Palić.
Biskup je rekao da nas nije isključivo Kristova patnja otkupila od zla, nego njegova ljubav, ljubav koja je išla tako daleko da je patila, dala život, čak i do smrti na križu. Pred raspelom ne uzvikujemo “koliko je trpio” nego “koliko nas je ljubio”, kao što i sveti Pavao piše Galaćanima, Krist me “ljubio i predao samoga sebe za mene” (Gal 2,20). Križ nije znak Božje muke, nego njegove ljubavi. To je znak patnje, “njegove” patnje za nama.
Na kraju svoje homilije biskup je pozvao sve nazočne da u ovom Velikom tjednu zauzmemo stav pred događajem Isusove muke.
„Koji sam to ja od mnoštva ovih likova?
Možda se u ovom razdoblju prepoznaš u uplašenim apostolima, u Judi ili u Petru, u stotniku, u ženama pod križem… Zastani razmatrati u tišini i vidjet ćeš da si tu, zaista smo svi tu.
Isus odlučuje umrijeti za ljubav, da bude sa mnom i da bude kao ja, kako bih ja mogao biti s Njim i biti kao On“, zaključio je svoju homiliju biskup Palić, piše KTA.
