Klimatske promjene, ljudske aktivnosti poput ilegalne deforestacije i neodržive eksploatacije prirodnih resursa postaju sve očitiji faktori koji doprinose ovim katastrofama, a posljedicama jedne takve svjedočimo već danima. Županijsko tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije formiralo je predmet nakon poplava koje su pogodile ovu županiju, te provjerava navode o mogućoj ulozi ljudskog faktora.
Je li sustav zakazao? Koja je uloga kamenoloma u tragediji u Jablanici? Hoće li sličan scenarij zaprijetiti glavnom gradu Bosne i Hercegovine? O tim pitanjima N1 je razgovarao s Nusretom Drekovićem, dekanom Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.
Ima li ljudskog faktora u tragediji u Donjoj Jablanici?
Sustav je zakazao čim imamo toliko poginulih. Zakazao je onog trenutka kada je netko počeo graditi, a da nisu izvršene sve analize. Nije prvi put da dio, pola ili cijelo brdo sklizne, ali za to postoji razlog. U prirodnom ambijentu koji nije uništen, koji nije antropogeno pritisnut, to se rijetko događa. U ovom slučaju vidimo da je u toj zoni kamenoloma došlo do pojave bujice, odnosno klizišta i dogodilo se, nažalost, da se supstrat natopio vodom, da mu se povećala količina, nakon čega je odnio sve što mu se našlo na putu.
Hoće li itko odgovarati?
To je civilizacijsko pitanje. Netko tko kopa, traži ili rovi u planinskom području trebao bi imati studije izvodljivosti i studiju utjecaja na okoliš koju je izradila referentna institucija. Ako se ne dogodi da netko odgovara, to bi po meni bilo poražavajuće, jer bi to bila poruka da svi mogu kopati do mile volje. Oni koji obnašaju vlast i planiraju – oni su primarno odgovorni.
Načelnik sarajevske općine Stari Grad, Čengić, danas je upozorio na opasnost od klizišta u ovom području i na to da se otpad s Trebevića baca u Bistrički potok.
Sad ti političari ili oni koji žure postati načelnici ili ministri vide da postoji druga strana medalje. U tom kontekstu, ova je reakcija očekivana. Radi se o dinamičnom području; vidimo da se na Trebeviću intenzivno gradi. Lako se dobije građevinska dozvola bez razmišljanja o ovakvim posljedicama. Više nije pitanje hoće li skliznuti jedno brdo, već koliko će mase uzrokovati scenarij sličan onome što se dogodilo. Ta bi katastrofa bila neusporedivo veća nego što se dogodilo u Jablanici, Fojnici i Konjicu.
Gradnja na Bjelašnici dovela je do nedostatka pitke vode?
Tako je, to dovodi u rizik pojavu velikog klizišta koje bi bilo katastrofalno s obzirom na to da je to vrlo naseljeni dio Sarajeva. Slično se dogodilo 1986. godine, nakon Olimpijskih igara, tijekom akcidenta kada je određena količina materijala i građevinskog otpada skliznula u prostor. Na sreću, tada nije bilo tako intenzivno građeno. Sada je to zvono za uzbunu. Načelnik je prepoznao problem i svi se trebaju uključiti. Lokalne zajednice ne mogu (same) odgovoriti ovom izazovu, one „preživljavaju“. Ne možemo ovaj problem promatrati samo kroz lokalnu zajednicu.
Nije pitanje hoće li se ponoviti, nego „kada će“. Moramo biti spremni reagirati na takve scenarije. Poplave i klizišta ne poznaju entitetske granice. Jako me žalosti da dva entiteta vrlo malo surađuju kada je u pitanju ovaj aspekt. Morate promatrati cijeli sliv integralno, a ne kroz entitetsku liniju. Onda oni gore nešto rade, a drugi ne urade ili obratno i trpi se šteta. Vidim da se, nažalost, polako i ova epizoda zaboravlja. Djela političara su nikakva, katastrofalna. U prvi plan moraju staviti ono što se zove „klimatske promjene“.
