Zaposlenje nakon umirovljenja ulijeva ljudima, kažu iz Saveza umirovljenika, osjećaj korisnosti, a tu su i materijalni benefiti. Ipak, mnogo je slučajeva kada umirovljenici rade ne zbog želje, nego financijske potrebe.
Odlazak ljudi iz BiH sve je vidljiviji. Najviše se ogleda u nedostatku radne snage. To se nadomješta većinom uvozom radne snage, no sve više je primjera i zapošljavanja umirovljenika.
Oni sad, nakon sudske odluke, bez problema primaju mirovinu i rade, a upisuje im se i radni staž.
Iako je to nekada bilo nezamislivo sada je stvarnost: ljudi s umirovljeničkoim čekom u ruci odlaze na razgovor za posao. Umirovljenici mogu primati mirovinu i zasnovati radni odnos. U trenutku kada je Ivica Mađar umirovljen to nije bilo tako. Želio je raditi, a zbog zakonske odredbe nije mogao, javlja N1.
”Ako osjećam da nisam sposoban ne bih ni radio, a ovako je prisilno. A s druge strane, potrebni su radnici, govorim za vozače. Ja i dalje dobivam potvrdu i mogu voziti za svoje potrebe”, kaže Ivica Mađar.
Nakon odluke Ustavnog suda Federacije to se promijenilo. Ivica ima 70 godina i uz podršku djece iz inozemstva nema financijskih problema. No, da je odluka bila prije on bi, kaže, sigurno i protekle godine radio. Umirovljenici su sada zaštitari, građevinski radnici, vozači, a obavljaju i rijetka zanimanja. Dva umirovljenika rade u tvrtki predsjednika Udruženja poslodavaca.
”U ovoj situaciji kada je nedostatak radne snage to je dobra stvar. Da pričamo unatrag četiri pet godina vjerojatno bi rekli nema potrebe, treba mlade zapošljavati to je bila priča. Sada je drugačije. No, jedan detalj treba promijeniti, a to ćemo vidjeti s Vladom FBiH, a to je stopa doprinosa. Sada se plaćaju pune stope doprinosa”, pojasnio je za N1 Adnan Smailbegović iz Udruženja poslodavaca FBiH.
Zaposlenje nakon umirovljenja ulijeva ljudima, kažu iz Saveza umirovljenika, osjećaj korisnosti, a tu su i materijalni benefiti. Ipak, mnogo je slučajeva kada umirovljenici rade ne zbog želje, nego financijske potrebe.
”U SŽ na najprljavije, teže poslove, kao što je i noćni rad masovno su angažirani. Onaj koji ima najnižu mirovinu, a nema najbliže srodnike ne može preživjeti s tom minimalnom mirovinom. Ne zagovaramo da bi trebali imati prednost umirovljenici pri zapošljavanju, a da mladi čekaju. Nego, govorimo da tržište rada gdje treba ovaj profil ljudi da ih prima – to podržavamo”, ističe Redžo Mehić iz Saveza umirovljenika FBiH.
Ima i onih koji nemaju financijske poteškoće nego žele nastaviti svojim radom doprinositi društvu. Doktorica Zehra Dizdarević radi od 1967. godine. Umirovljena je prije više od deset godina. S trajnom liječničkom licencom nastavila je raditi u privatnoj ordinaciji. Promjene odredbi dočekala je sa osmijehom.
”Nije više čovjeku stalo ni do novca, nego grehota je, tako ću reći… da onaj tko ima znanje, a profesori koji su u mirovini… šteta je da to ne prikažemo i ne pomognemo narodu”, navodi dr. Dizdarević.
Tu pomoć pokazala je u najkritičnijim razdobljima – tijekom pandemije koronavirusa.
”Za 7684 pacijenta sam očitala snimak. Znala sam raditi do jedan sat noću”.
Tržište rada u Bosni i Hercegovini vapi za radnicima svih profila. Posljedica je to i masovnog odlaska ljudi, ali i negativnog prirodnog priraštaja. Obzirom da je u BiH nepovoljan omjer radnika i umirovljenika, neki će očito svojim radom nakon 65. godine doprinijeti očuvanju mirovinskog fonda.
