A ne znam ni sam kako sam. Ne znam što bih vam rekao. Moram nekako biti, sve zbog svoje curice. Meni je glava još uvijek u oblacima. Nekako prolazim kroz život trenutno kao da sam u polusnu. Plače mi se, a ne mogu plakati, teško mi je, ali… život je to. Sudbina. Tko će ga više znati, govori za 24 sata tužnim glasom Dino Begić (30) iz mjesta Zlate kraj Jablanice, kojemu je katastrofalna poplava u noći s četvrtka na petak ubila trudnu suprugu Ajlu (28).
– Cijela borba počela je negdje oko ponoći. Babo i ja smo izašli iz kuće da bismo čistili obližnji potok kraj kuće kako nam voda ne bi ušla unutra. Bila je to toliko jaka kiša da ništa nismo vidjeli. Tad sam zadnji put vidio suprugu živu. Njih smo ostavili u kući, a curica Dalal (5) je spavala. Mi smo bili vani, pokušavali i borili se s potokom da spasimo kuću, ali voda je bila nemilosrdna. Sve je počelo ulaziti, sve jače i jače. U međuvremenu je supruga probudila malu, obukla je i spremila za evakuaciju. Nisam ih uspio vidjeti jer nisam mogao do njih. Kad je žena vidjela da kuća neće izdržati i da se mora povući, odlučila je izaći iz nje – govori dalje Dino s knedlom u grlu.
Tragedija
Tada je, kaže Dino, njegova supruga odlučila sakriti se u obližnjoj susjedovoj garaži koja nije bila na direktnom udaru vode.
– U tom ludilu, supruga je spremila malu, a uz sebe je ponijela i neke dokumente jer je uvijek bila “zlu ne trebalo”. Krenula je s malom, držeći je za ruku, prema garaži. Bila je na korak do spasa, ali nije uspjela. Nedostajao je taj jedan korak, i ona bi sad bila ovdje s nama. Taj mali, sitni, ali kobni korak. Na njih je naletjelo deblo koje ju je ubilo. Malu je držala za ruku, ali udarac ih je odvojio – rekao je Dino i dodao kako je najveća nesreća u cijeloj tragediji to što je njegova kći sve vidjela.
– Deblo je palo na nju i prignječilo je. Mala se spasila, a kako, to samo dragi Bog zna. Bila je sva krvava i teško ozlijeđena, pa smo je vodili u Konjic na šivanje. Puna je ogrebotina, ali ono najgore je to što je vidjela smrt svoje majke. Prošlu noć se probudila u snu i rekla mi da sanja poplavu i debla. U podsvijesti joj se javlja ta scena smrti. Meni je najveća sreća to što je ona živa, i snagu za život daje mi upravo ona. Prvu noć nije mogla spavati niti jesti, ali sad je malo bolje. Počela je jesti juhu jer je još uvijek boli čeljust i ne može žvakati hranu. Ali meni je najvažnije da je ona tu – govori Dino na rubu suza.
Tragedija koja je pogodila obitelj Begić je još veća jer je pokojna Ajla bila u sedmom mjesecu trudnoće.
– Nosila je još jednu curicu. Bili smo jako sretni što će nam se obitelj proširiti. Neku noć su kći i ona slagale neku robicu koju su kupile za bebu. Spremala se za porod koji se bližio. Prije nekoliko dana mi je rekla kako je beba jako nemirna, kao da hoće na svijet prije termina. A sad, dok mi se vrti u glavi, imam osjećaj kao da je beba nešto znala i predosjećala kad je bila tako nemirna – govori nam dalje Dino.
Trenutno su smješteni kod njegove tete jer im je kuća potpuno uništena.
– Kuće kao da nikad nije ni bilo. Imali smo lijepu kuću na dva kata. Ali što nam to sve vrijedi. Živjeli smo dobro, ali nas je pogodila ova teška sudbina. Mala niti ne spominje niti pita za mamu. Svjesna je svega. Konzultirao sam se s nekim liječnicima kako bismo dobili psihološku pomoć. Kći je jako vezana za mene, a sad nakon svega želi stalno biti sa mnom. Stalno mi je u krilu i ne želi se maknuti. Nadam se da ćemo nekako prebroditi sve. Imam obitelj koja mi pomaže jer smo jednostavno ostali bez svega. U nekoliko sati. I bez doma i bez najbliže obitelji – rekao je Dino.
Cijela situacija teško pada i Dininom ocu Ibrahimu, koji je pronašao beživotno tijelo svoje nevjeste.
– Kad ih je vidio, ostao je u šoku. Curicu je odmah odveo obližnjim susjedima, a onda krenuo micati deblo kako bi izvukao Ajlu. Ja u tom trenutku nisam imao snage doći do tog mjesta. Bilo mi je jako teško, mislim da ne bih mogao to izdržati. Deblo je bilo toliko veliko da je babo morao koristiti pilu. Užas, užas. Babo svaki dan ide do kuće koja to više nije. Hoda okolo, gleda. I tako cijelu noć. Neki dan su ga policajci natjerali da se mora odmaknuti jer nije htio otići. Dan poslije je uspio pronaći i mobitel moje kćeri koji još radi. Bio je slomljen – rekao je Dino, koji je kao dijete ostao bez svoje majke.
‘Stigla i obitelj iz Njemačke’
– Zato sam bio blizak s ocem. Nakon mamine smrti, nikad se nije ženio. Nije htio ni čuti za to. Previše ju je volio. On je veliki emotivac. Ovo sada ga je potpuno slomilo. Mi smo bili jako povezana obitelj. Ne znam što bih vam rekao – dodao je Dino.
S velikom boli sada mora pripremiti sahranu, a želja mu je što prije to riješiti kako bi bio siguran da njegova supruga dostojno počiva u miru.
– Stigla je i njezina obitelj koja radi u Njemačkoj. Želimo to riješiti čim prije i pokušati nastaviti dalje, prvenstveno radi naše kćerke. Trenutno tijela drže u Visokom, a Islamska zajednica nam je obećala pomoći oko svega. Nadam se da ću je moći dostojno pokopati u našem selu – zaključio je Dino.
