Tamo gdje je sve počelo, za Dominica Thiema sve je i završilo. U istoj dvorani u kojoj je 2010. odigrao svoj prvi ATP meč u karijeri, u kojoj je godinu kasnije upisao prvi ATP pobjedu u karijeri, u kojoj je podignuo pobjednički trofej 2019., Austrijanac je sada odigrao i svoj posljednji meč karijere.
U međuvremenu je ostvario karijeru vrijednu divljenja i uvažavanja, karijeru kroz koju je kao nitko drugi namučio Veliku trojku, izuzev tek Andyja Murraya, makar Škota zapravo više treba smatrati četvrtim ortakom, a ne nekog izvan tog magičnog kruga koji su tvorili Federer, Nadal i Đoković.
Thiem je bio, međutim, lokomotiva generacije od koje se očekivalo da će detronizirati spomenute velikane, što se na kraju ne samo u Thiemovom, nego u slučaju brojnih drugih i tenisača i generacija, pokazalo kao nemogućom misijom. Sve dok se biologija nije uplela pa počela odstranjivati jednog po jednog. Prvo Federera, pa Murraya, sada Nadala, a neće još dugo ni Đoković.
No, dok su oni bili apsolutni carevi teniskog svijeta, upravo im je Austrijanac rođen 1993. u Bečkom Novom Mjestu bio kao kamen u cipeli, remetio njihovu idilu jer ih je pobjeđivao više nego bilo tko drugi. Thiem je bio prisiljen kroz cijelu svoju karijeru igrati u njihovoj eri, ali je svejedno ostvario zavidan, štoviše, čak i šokantan omjer u mečevima protiv trojice najboljih koje je tenis ikada imao. Dominic, naime, ima ukupni skor 16-19 protiv Velike trojke, odnosno pobijedio je u 46% mečeva protiv njih.
Protiv Federera je završio u pozitivi, sa 5-2, uključujući i pobjedu na travi (Stuttgart, 2026.), Thiemovoj najmrskijoj, a Rogerovoj najdražoj podlozi. Protiv Đokovića je stao na 5-7, s time da je krenuo sa 0-5, pa dobio pet od posljednjih sedam. Protiv Nadala je na 6-10, s time da su čak 12 puta igrali na zemljanoj podlozi, ali je Dominic svejedno poslije Đokovića (8) tenisač s najviše pobjeda nad “kraljom zemlje” na zemlji. Učinio je to četiri puta.
Nitko od “teniskih smrtnika” nema tako dobar omjer u mečevima protiv “teniskih bogova” kao Dominic Thiem. Najbliži je Alexander Zverev s omjerom 12-18 (40% pobjeda), no s obzirom na to da je četiri godine mlađi od Thiema, to znači da je protiv Trojke igrao u kasnijim razdobljima njihovih karijera, dapače zalascima, dok je Thiem bio tu dok je još uvijek uglavnom trajao njihov vrhunac.
Juan Martin del Potro, pak, skupio je pobjedu više, ali i puno, puno više poraza za ukupnih 17-55 (24%). Ostali: Stan Wawrinka 12-63 (16%), Tomas Berdych 13-65 (17%), Andy Roddick 11-32 (25%), Marin Čilić 5-36 (12%), David Ferrer 11-59 (16%), Milos Raonic 5-32 (13%), Kei Nishikori 7-38 (15%), Grigor Dimitrov 3-33 (8%).
Dominic Thiem, dakle, 16-19 (46%). I to je podatak koji će najbolje svjedočiti o karijeri, talentu i moći koju je posjedovao Austrijanac. I bezgraničnom potencijalu koji je, nažalost, prerezan ozljedom zgloba desne šake.
Sve se dogodilo nedugo nakon najvećeg trenutka karijere, osvajanja US Opena 2020. godine, što je bilo njegovo već četvrto Grand Slam finale. Dominicu je tada bilo 27, dakle praktički u naponu snage. Ozljeda ga je izbacila s turnira na nekoliko mjeseci, ali osjetivši slast uspjeha na US Openu pokušao se vratiti na terene čim prije, no imalo je to kontraefekt. Prerani povratak pogoršao je ozljedu i to ga je praktički koštalo ostatka karijere.
– Ozljeda me uništila – objašnjavao je u jednom intervjuu ranije ove godine posljednji tenisač s jednoručnim bekhendom koji je osvojio Grand Slam titulu.
– Proveo sam sve godine karijere natječući se protiv najboljih u povijesti, a pritisak koji sam vršio na sebe da postignem tu razinu i održim je pridonio je ozljedi, nema sumnje. Trenirao sam jako visokim intenzitetom dugi niz godina, a liječnici su priznali da mi je zglob slomljen zbog svih treninga, udaraca koje sam udarao i napornih treninga kroz godine. Uvijek sam se gurao do krajnjih granica kako bih bio među najboljima na svijetu – rekao je jednom prilikom. I u tome je i izgorio.
