Elma i Haris Žužić, bračni par koji je odlučio pomoći djeci bez adekvatnog roditeljskog staranja, kritizirao je rad nadležnih institucija iz ovog područja.
– Što radi i radi li uopće Županijski centar za socijalni rad Sarajevo?! Tko nadzire rad Stručnih timova i da li su nedodirljivi? Zašto je Socijalna služba prešutila činjenice u pokrenutom sudskom procesu i tko će odgovarati za to? Jeste li zaboravili slučaj dječaka Smaje Česira?! Zločinci su osuđeni, a nadležni i njihova odgovornost? Izgledno je da imamo u neposrednom okruženju još jednog Smaju koji je živ. Dječak star pet godina seksualno zlostavljan dvije godine od strane oca. To nije negdje tamo, nego ovdje u bliskom okruženju. Pitate li se što je s majkom, da li je znala? Znala je, gledala je i šutjela dvije godine.
Zna li socijalna služba? Zna li sud? Svi znaju i nakon sudske odluke, a na prijedlog Stručnog tima Socijalne službe dječaka su vratili majci koja je smanjenih intelektualnih mogućnosti, koja nikada nije pokrenula razvod od monstruma niti je pokazala bilo kakvu inicijativu da poboljša svoje roditeljske kompetencije. Tko su Elma i Haris u ovoj priči, bračni par koji je odlučio pomoći djeci bez advekvatnog roditeljskog staranja? Teške su odluke o ulasku u priču o zbrinjavanju ovakve djece o kojima niko ne brine.
– S prvim dječakom kojeg smo uzeli na hraniteljstvo i kojeg su nakon pola godine vratili u biološku obitelj, opet u nesređene obiteljske okolnosti, prošli smo sustavnu golgotu. O toj emocionalnoj i sustavnoj strahoti moglo bi se dugo pisati, ali drugom prilikom. Nakon tog iskustva odlučili smo se ponovno uzeti bebu četiri mjeseca staru, sestru silovanog dječaka, jer su nas uvjeravali da nikome neće pasti napamet djecu vratiti biološkoj majci – izjavljuju Elma i Haris.
Nakon prijave seksualnog zlostavljanja, majka je s djecom smještena u Sigurnu kuću. Visoko traumatizirani dječak postaje jako agresivan prema bebi, majka je nije bila sposobna zaštititi, a nakon toga su stručnjaci, zaposlenici Sigurne kuće, procijenili da majka ne može voditi brigu o dvoje djece.
– Bebu je hraniteljska služba smjestila u našu obitelj, a dječak je smješten u Dom Bjelave. Beba nam je došla higijenski zapuštena, izgrebanog lica, zaležane glave, hipotoničnih mišića koji ne drže glavicu, neliječenog dermatitisa, bronhitisa i konjuktivitisa…Liječili smo je i izliječili, zavoljeli. Nakon sedam mjeseci dobijamo poziv u kojem nam hladno priopćavaju da je sudski proces završen. Sud je odlučio da roditeljske kompetencije biološke majke testira djecom. To je ona ista majka koja je znala za silovanje svog djeteta i ona ista koja nije zaštitila bebu od agresivnog dječaka niti vodila brigu o njoj i bebinim najosnovnijm potrebama. Sud je donio takvu odluku, ali na prijedlog Socijalne službe. Zašto je nadležna služba pokrenula proces privremenog oduzimanja roditeljskog staranja, a nedugo zatim dala prijedlog da se djeca vrate majci?“
Dom za djecu Bjelave je obavijestio nadležnu službu da nemaju adekvatnog stručnjaka koji bi individualno radio s traumatiziranim dječakom i da je potrebno iznaći rješenje za takvo dijete. Vratili su ga majci, onoj istoj koja nije prijavila seksualno zlostavljanje. Nadležna služba kaže da je to najbolje za dijete!
Otac monstrum nije u zatvoru
Ako mislite da je otac monstrum u zatvoru, nije. On nema nikakve mjere zabrane, nije ih imao ni ubojica iz Gradačca koji je prenosio uživo ubojstvo svoje supruge. Protiv biološkog oca se vodi istraga o seksualnom zlostavljanju vlastitog djeteta, na slobodi je i djeca su mu dostupna. Nadležna služba kaže da je to najbolje za djecu! Hoćemo li zažmiriti i sada kao milijun puta ranije ili ćemo svi zajedno pokazati da nam je stalo da se djeca zaštite… Elma i Haris su jedni od rijetkih koji imaju hrabrosti pomoći takvoj djeci i izaći u javnost. Ne tražimo nečije sažaljenje nego su jadna djeca, jadni su oni koji donose odluke kako bi popravili statistiku… Nisu Elma i Haris jedini koji su imali plemenite namjere, a postali žrtve sustava kao i dijete koje im povjereno.
Od suda smo tražili da se umiješamo u slučaj i da dobijemo ravnopravan status kao treće osobe. Sud nas je odbio, na prijedlog Nadležne službe. Naravno da smo se žalili. Nisu imali strpljenja čekati kraj sudskog procesa i pravosnažnost rješenja, pa su nam prekinuli Ugovor o hraniteljstvu. Naravno da smo se žalili i pokrenuli tužbu. Mislili smo da će zrnce razuma negdje proraditi, nije. Pokrenut je proces izvršenja sudske odluke jer se nadležnoj službi žuri da riješi slučaj i prebaci odgovornost na drugu županiju. Svakako nam je naredni korak da uključimo medije i javnost u ovu priču da se ovaj slučaj vrati na ponovno sudsko odlučivanje, te na taj način pomogne ovoj i mnogoj drugoj djeci bez roditeljskog staranja i adekvatne obiteljske podrške u odrastanju, a očigledno i bez socijalne zaštite – navode za Avaz.
