Amila Dudo Alić, doktorica povijesti država i prava, osoba sa 100%-tnim invaliditetom, unatoč tome što ima najvišu akademsku titulu, nalazi se na zavodu za zapošljavanje, te, kako ističe, nije imala nikakvih prepreka tijekom školovanja, ali su one došle kasnije.
Amila je završila sva tri ciklusa studija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Travniku, a doktorsku disertaciju obranila je prije dva mjeseca, stekavši titulu doktorice znanosti iz područja državne povijesti i prava i postavši jedna od samo pet poslijeratnih doktorica ovog odjela u Bosni i Hercegovini.
Govoreći o svom obrazovanju, Amila ističe da je akademski put za nju bio izvor snage, a ne prepreka.
“Svoje obrazovanje sam doživljavala kao osobno i profesionalno osnaživanje. Bila sam zadovoljna i vlastitim znanjem i profesorima i osobljem Pravnog fakulteta Sveučilišta u Travniku, gdje sam završila sva tri ciklusa studija”, kaže.
Kako navodi, tijekom studija gotovo da nije imala ozbiljnijih prepreka vezanih uz invaliditet.
„Što se tiče obrazovanja, hvala Bogu, nisam imala prepreka. Prepreke su se pojavile kasnije, kada sam se zaposlila“, kaže.
U njenom obrazovnom putu veliku ulogu odigrao je Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji je financijski podržao njezino obrazovanje kroz programe profesionalne rehabilitacije.
„Za Fond sam čula prije šest godina i izuzetno sam zahvalna na toj podršci. Fond je od velike koristi osobama s invaliditetom i iskreno mislim da su jedni od rijetkih koji nas stvarno slušaju“, ističe, dodajući da podrška nije bila samo materijalna.
Prema njenim riječima, najviše joj je značilo to što je imala osjećaj da netko vjeruje u njezin potencijal i da njezin trud ima smisla.
„To vam daje snagu da nastavite dalje, čak i kada je teško“, kaže.
Danas je Amila na evidenciji zavoda za zapošljavanje suočavajući se s kontinuiranim odbijanjima.
„Trenutno sam na birou. Aktivno tražim posao, ali uglavnom dobivam odbijenice. To je iskreno najteži dio mog putovanja“, kaže Amila.
Njezino znanje i stručnost ostaju u sjeni predrasuda.
„Nažalost, invaliditet često zasjenjuje sve što osoba zna i može. Kao da se prvo gleda što nedostaje, pa tek onda što nudiš“, ističe.
Kako dodaje, ne traži privilegije ili poseban tretman – njezina očekivanja su jednostavna.
„Trenutno bi mi najviše značilo dobiti posao na neodređeno vrijeme. Važno mi je riješiti svoj status, raditi, biti aktivna i korisna“, ističe Amila svoje želje.
Unatoč svemu, nije izgubila vjeru u smisao obrazovanja i osobnog truda.
„Postati doktor znanosti, unatoč invaliditetu, za mene znači potvrdu da invaliditet ne definira granice znanja i uspjeha. To je moja osobna pobjeda, ali i poruka drugima da ne odustaju“, kaže.
I dok je njezin osobni uspjeh neupitan, šira slika postavlja pitanje koliko društvo zna prepoznati i iskoristiti takav potencijal.
„Spremna sam učiti, raditi i prilagođavati se. Samo mi treba prilika“, naglašava Amila.
