Obrede Velikoga petka u mostarskoj katedrali, 29. ožujka u 18 sati, predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u zajedništvu s generalnim vikarom don Nikolom Menalom, župnikom katedralnim don Josipom Galićem i katedralnim vikarom don Branimirom Bevandom uz asistenciju đakona Antonija Zirduma. Liturgija Velikoga petka okupila je velik broj vjernika u katedrali Marije Majke Crkve. Obred se sastojao od tri dijela: Služba riječi, klanjanje svetom križu i sveta pričest. Muku Gospodina našega Isusa Krista čitali su generalni vikar don Nikola, župnik don Josip u ulozi Isusa te pjevači katedralnoga zbora Marija.

Uslijedila je homilija koju je izrekao don Nikola govoreći pobliže o sedam Isusovih rečenica koje je uputio s križa: 1. Oče, oprosti im jer ne znaju što čine, 2. Još danas bit ćeš sa mnom u raju, 3. Ženo, evo ti sina! Evo ti majke, 4. Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?, 5. Žedan sam, 6. Svršeno je, 7. Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj.

Dopru li do nas ove Isusove riječi s križa? Slome li nas te riječi? Ubodu li me u srce, kao što je Isusov bok bio proboden? Promijeni li se moje tvrdo srce?, upitao se don Nikola.

Često ne znamo kojim nazivom nazvati Isusovo kalvarijsko sveučilište: Je li to Sveučilište neizmjerne ljubavi prema čovjeku, ili Sveučilište suosjećanja prema grešniku. Naziv može biti ovakav ili sličan, ali jedno je sigurno: Ova lekcija mijenja tvrdoću srca svakoga slušatelja Božje riječi. Čovjek može postati tako sebičan da je mrtav prema potrebama drugih. Čovjek može postati tako neosjetljiv da je mrtav prema osjećajima drugih. Čovjek može postati tako umiješan u sitne nečasne neljubaznosti u životu, da je mrtav u časti. Čovjek može postati tako beznadan da je ispunjen inertnošću, što je duhovna smrt. Isus Krist može uskrsnuti te ljude! Povijest nam svjedoči da je uskrsnuo milijune i milijune ljudi a njegov dodir nije izgubio svoju drevnu moć. Isus je u život unio sigurnost da smrt nije kraj, jer smrt su vrata za nebo. Nismo na putu k smrti, nego na putu prema vječnom životu. Strah od smrti nestaje, jer smrt znači odlazak velikom ljubitelju ljudskih duša. Život se uzdiže od smrti grijeha i postaje toliko bogat da ne može umrijeti, smrt je samo prijelaz na viši život, kazao je u propovijedi don Nikola.

Nakon homilije uslijedilo je otkrivanje križa i klanjanje križu uz napjev „Puče moj“. Nakon svete pričesti svi su odlazili svojim domovima u tišini prebirući u srcu veliku dramu Isusove Muke.

Obrede Velikoga petka u mostarskoj katedrali, 29. ožujka u 18 sati, predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u zajedništvu s generalnim vikarom don Nikolom Menalom, župnikom katedralnim don Josipom Galićem i katedralnim vikarom don Branimirom Bevandom uz asistenciju đakona Antonija Zirduma. Liturgija Velikoga petka okupila je velik broj vjernika u katedrali Marije Majke Crkve. Obred se sastojao od tri dijela: Služba riječi, klanjanje svetom križu i sveta pričest. Muku Gospodina našega Isusa Krista čitali su generalni vikar don Nikola, župnik don Josip u ulozi Isusa te pjevači katedralnoga zbora Marija.

Uslijedila je homilija koju je izrekao don Nikola govoreći pobliže o sedam Isusovih rečenica koje je uputio s križa: 1. Oče, oprosti im jer ne znaju što čine, 2. Još danas bit ćeš sa mnom u raju, 3. Ženo, evo ti sina! Evo ti majke, 4. Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?, 5. Žedan sam, 6. Svršeno je, 7. Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj.

Dopru li do nas ove Isusove riječi s križa? Slome li nas te riječi? Ubodu li me u srce, kao što je Isusov bok bio proboden? Promijeni li se moje tvrdo srce?, upitao se don Nikola.

Često ne znamo kojim nazivom nazvati Isusovo kalvarijsko sveučilište: Je li to Sveučilište neizmjerne ljubavi prema čovjeku, ili Sveučilište suosjećanja prema grešniku. Naziv može biti ovakav ili sličan, ali jedno je sigurno: Ova lekcija mijenja tvrdoću srca svakoga slušatelja Božje riječi. Čovjek može postati tako sebičan da je mrtav prema potrebama drugih. Čovjek može postati tako neosjetljiv da je mrtav prema osjećajima drugih. Čovjek može postati tako umiješan u sitne nečasne neljubaznosti u životu, da je mrtav u časti. Čovjek može postati tako beznadan da je ispunjen inertnošću, što je duhovna smrt. Isus Krist može uskrsnuti te ljude! Povijest nam svjedoči da je uskrsnuo milijune i milijune ljudi a njegov dodir nije izgubio svoju drevnu moć. Isus je u život unio sigurnost da smrt nije kraj, jer smrt su vrata za nebo. Nismo na putu k smrti, nego na putu prema vječnom životu. Strah od smrti nestaje, jer smrt znači odlazak velikom ljubitelju ljudskih duša. Život se uzdiže od smrti grijeha i postaje toliko bogat da ne može umrijeti, smrt je samo prijelaz na viši život, kazao je u propovijedi don Nikola.

Nakon homilije uslijedilo je otkrivanje križa i klanjanje križu uz napjev „Puče moj“. Nakon svete pričesti svi su odlazili svojim domovima u tišini prebirući u srcu veliku dramu Isusove Muke.