Čelni ljudi Sarajeva imaju čudno poimanje multikulturalnosti. Brojni su primjeri toga, ali posljednja dva su toliko bizarna da već prerastaju u legendu koja se prepričava i izvan granica Bosne i Hercegovine.

Piše: Miroslav Vasilj

Prva je vijest da je dio roditelja zabranio svojoj djeci koja idu u Desetu osnovnu školu Ilidža da posjete sarajevsku sinagogu. Obznanio je to hazan sarajevske sinagoge Igor Kožemjakin riječima. „Određen broj djece nije ušao u sinagogu jer nisu imali dopuštenje roditelja. Tužno i žalosno“, napisao je Kožemjakin.

Druga vijest je da se i dalje ne dopušta izgradnja spomenika poginulim pripadnicima brigade HVO-a Kralj Tvrtko koji su aktivno sudjelovali u obrani Sarajeva. Umjesto toga sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić u javnosti nemušto spinuje kako je nekakav spomenik izgrađen i kako je eto taj spomenik za kojega iz brigade Kralj Tvrtko ne žele ni čuti dokaz da je Sarajevo položilo ni manje ni više nego još jedan ispit ljudskosti, pravde i humanosti. 

O kakvoj ljudskosti, pravdi i humanosti je riječ ponajbolje govori činjenica da obitelji poginulih branitelja i dan danas nemaju gdje položiti vijence i zapaliti svijeće pa to čine na travnjaku. Iz brigade Kralj Tvrtko su zato Karićki poručili. „Ovom ste izjavom uvrijedili najprije dragovoljce koji su branili Sarajevo, invalide koji su u toj obrani ostali bez dijelova tijela i narušenog zdravlja, a najviše ste uvrijedili obitelji poginulih branitelja, pripadnika Brigade HVO-a ‘Kralj Tvrtko’ koji u gradu kojeg su branili i dalje nemaju
spomenik kakvog žele njihovi suborci i obitelji jer im dozvolu za spomenik godinama uskraćuju gradske vlasti.“

Zanimljivo je to da ista ta gradonačelnica Sarajeva nije iz zadrte SDA ili još zadrtijeg Komšićevog DF-a nego iz Nikšićevog SDP-a BiH, a autorica je i knjige „Pravni položaj židovske zajednice u BiH od 1918. do 1945. godine“. 

Zaista je puno gorčine, mržnje i predrasuda na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Ali ovo je ipak previše. Posebno što je riječ o mjestu koje je službeno glavni grad. Djeci zbog predrasuda zabranjivati ulazak u sinagogu. Obiteljima poginulih branitelja da izgrade spomenik samo zato što nisu Bošnjaci nego Hrvati već pomalo osim na šovinizam i nacionalizam baca i na fašizam. 
I zaista tko o čemu Benjamina Karić o Sarajevu koje je položilo ispit ljudskosti, pravde i humanosti. Baš ga je položilo. U prilog tome idu i sarajevske ulice nazvane po fašistima.  

Čelni ljudi Sarajeva imaju čudno poimanje multikulturalnosti. Brojni su primjeri toga, ali posljednja dva su toliko bizarna da već prerastaju u legendu koja se prepričava i izvan granica Bosne i Hercegovine.

Piše: Miroslav Vasilj

Prva je vijest da je dio roditelja zabranio svojoj djeci koja idu u Desetu osnovnu školu Ilidža da posjete sarajevsku sinagogu. Obznanio je to hazan sarajevske sinagoge Igor Kožemjakin riječima. „Određen broj djece nije ušao u sinagogu jer nisu imali dopuštenje roditelja. Tužno i žalosno“, napisao je Kožemjakin.

Druga vijest je da se i dalje ne dopušta izgradnja spomenika poginulim pripadnicima brigade HVO-a Kralj Tvrtko koji su aktivno sudjelovali u obrani Sarajeva. Umjesto toga sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić u javnosti nemušto spinuje kako je nekakav spomenik izgrađen i kako je eto taj spomenik za kojega iz brigade Kralj Tvrtko ne žele ni čuti dokaz da je Sarajevo položilo ni manje ni više nego još jedan ispit ljudskosti, pravde i humanosti. 

O kakvoj ljudskosti, pravdi i humanosti je riječ ponajbolje govori činjenica da obitelji poginulih branitelja i dan danas nemaju gdje položiti vijence i zapaliti svijeće pa to čine na travnjaku. Iz brigade Kralj Tvrtko su zato Karićki poručili. „Ovom ste izjavom uvrijedili najprije dragovoljce koji su branili Sarajevo, invalide koji su u toj obrani ostali bez dijelova tijela i narušenog zdravlja, a najviše ste uvrijedili obitelji poginulih branitelja, pripadnika Brigade HVO-a ‘Kralj Tvrtko’ koji u gradu kojeg su branili i dalje nemaju
spomenik kakvog žele njihovi suborci i obitelji jer im dozvolu za spomenik godinama uskraćuju gradske vlasti.“

Zanimljivo je to da ista ta gradonačelnica Sarajeva nije iz zadrte SDA ili još zadrtijeg Komšićevog DF-a nego iz Nikšićevog SDP-a BiH, a autorica je i knjige „Pravni položaj židovske zajednice u BiH od 1918. do 1945. godine“. 

Zaista je puno gorčine, mržnje i predrasuda na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Ali ovo je ipak previše. Posebno što je riječ o mjestu koje je službeno glavni grad. Djeci zbog predrasuda zabranjivati ulazak u sinagogu. Obiteljima poginulih branitelja da izgrade spomenik samo zato što nisu Bošnjaci nego Hrvati već pomalo osim na šovinizam i nacionalizam baca i na fašizam. 
I zaista tko o čemu Benjamina Karić o Sarajevu koje je položilo ispit ljudskosti, pravde i humanosti. Baš ga je položilo. U prilog tome idu i sarajevske ulice nazvane po fašistima.