Kad se prvi koncert u Lisinskom rasproda u samo 72 sata, to više nije slučajnost – to je dokaz da se “kuha” nešto veliko. A kada potom rasprodate još pet termina zaredom, sa samo jednim objavljenim albumom, jasno je da niste samo trenutačni hit, nego istinska glazbena pojava. Upravo to se dogodilo talentiranom mostarskom pjevaču Adiju Šoši (32), kojeg zbog prepoznatljivog glasa i emocije koju prenosi svojim baladama nazivaju “novim Tošetom Proeskim”, “nasljednikom Čolića” i “mladim Oliverom”, piše Gloria.hr
Svojim je talentom očarao i Gibonnija, koji ga je prozvao najboljim vokalom kojeg je čuo u posljednjih nekoliko desetljeća. A tko je zapravo Adi kada nije na pozornici? Skroman, prizeman i samozatajan mladić u čijem je društvu istinski ugodno biti. U to smo se uvjerili i sami tijekom susreta u dvorani Lisinski, gdje smo s njim odradili snimanje uoči koncerata koje će održati 10. i 12. lipnja. Svaki njegov koncert u ovoj dvorani pomno je režirana priča u kojoj je publika u prvom planu. Upravo zbog toga Adi Šoše naše je lice mjeseca. Ne samo zbog brojki, već i zbog onog nevidljivog što iza njih stoji: njegove autentičnosti, topline i iskrene posvećenosti glazbi i ljudima.
Odmah na početku razgovora priznaje da nije očekivao toliki interes za koncerte u Zagrebu te da mu je sve što se događa i dalje “teško procesuirati”. Iako skromno naglašava da za Arenu još nije spreman jer “nema dovoljno svojih pjesama”, s njegovim glasom i karizmom, pitanje je samo vremena. “Naravno da svaki umjetnik sanja o velikim koncertima, nisam ni ja iznimka, ali prije toga volio bih da mi se dogodi još pjesama. Iza sebe imam nepuna dva albuma, a za veliku većinu izvođača u ovoj fazi karijere nije uopće normalno razmišljati o takvim projektima. Ne bih htio izaći na pozornicu i pjevati tuđe pjesme jer nisam stigao snimiti dovoljno svojih. Dajte mi vremena da ih snimim pa da više nemam izgovora zašto se ne upustiti u takve grandiozne projekte”, govori Adi.
Do dvadesete godine nije mogao zapjevati ni pred roditeljima, prvi nastupi za njega su bili prava noćna mora i neprekidna borba s vjetrenjačama zbog anksioznosti koja ga je sputavala da uživa na pozornici, a danas trči i pjeva istovremeno kako bi održao kondiciju za koncerte.
“Sjećam se svog prvog nastupa i, naravno, rado bih ga zaboravio. Ne zbog toga kako sam pjevao, nego zbog toga kako sam se osjećao. Bilo je to puko preživljavanje. U jednom trenutku nisam uopće bio siguran uživam li u tome jer mi se sve to jako odražavalo na psihičko stanje. No, taj inat, za koji nisam ni znao da postoji u meni, držao me da ne odustanem. Želja da budem bolji iz nastupa u nastup zapravo je probudila ljubav prema izvođenju i oslobodila u meni šarenu i razigranu osobu koja se očito negdje dobro skrivala”, smije se Adi, koji kao prekretnicu navodi nastup u božićnoj emisiji A strane, kada je svojom interpretacijom Čolićeve pjesme Kuća puna naroda oduševio i Amiru Medunjanin i Damira Urbana.
“Nakon prvog refrena sjećam se da sam se nasmijao. Mislim da se prije toga nikad nisam nasmijao na bini. Osjećao sam se kao da je netko skinuo teret od sto kilograma s mojih leđa”, priznaje Adi i dodaje da mu je očito trebalo vremena da sazrije, a na tom putu bezuvjetnu podršku pružala mu je upravo obitelj – roditelji Eldara i Samir te 25-godišnja sestra Lejla.
“Sestra mi je iznimno glazbeno nadarena, jedan je od najboljih vokala koje sam čuo. Danas radi u znanstvenom laboratoriju u Njemačkoj i zbog posla ne stigne pjevati. Neizmjerno je ponosna, baš kao i ostatak obitelji, na sve što sam postigao. Mislim da su i dalje iznenađeni jer nisu mogli ni zamisliti da ću dogurati ovako daleko”, napominje.
Ovaj uporan diplomirani inženjer građevine, koji je matematiku na fakultetu položio tek iz 14. pokušaja jer kako u šali kaže “nitko Adija 15 puta neće rušiti”, danas osvaja glazbeni svijet, a što mu znači diploma? “Pa u poslu kojim se bavim i ne znači previše, ali lijepo je biti jedan od najobrazovanijih ljudi na sceni”, kaže Adi.
Uz njega je stalno Amil Lojo, prijatelj i autor pjesama s kojim dijeli “glazbenu kemiju”, uspoređuje ih s Walterom Whiteom i Jessejem Pinkmanom, samo “sto posto legalnima”. Njegova glazba, koju duboko osjeća, publiku je toliko dotaknula da stihove pjesme “Najljepši cvijet” mnogi koriste kao glazbenu kulisu za svoje najemotivnije trenutke posvećene najbližima.
“To je prava himna ljubavi i smatram da ima sve parametre da jednog dana postane evergreen jer se s njom mogu poistovjetiti baš svi. Svi smo nekada bili zaljubljeni, svi imamo drage ljude oko sebe, partnere, supružnike, djecu… Pjesma se uklapa u baš sve i to je čini magičnom. Svojim stihovima ujedinjuje ljude, volim tu pjesmu i jako vjerujem u nju”, otkriva Šoše.
Njegovu publiku većinom čine žene, obožavateljice ga salijeću, a njegovo srce pripada samozatajnoj bioinformatičarki Neveni Nikolić. Osim predivnom vanjštinom, osvojila ga je razumijevanjem i bezuvjetnom podrškom koju mu pruža. Njihova je ljubav započela preko Instagrama, a danas razmišljaju o budućnosti, iako polako.
“Vidim se kao otac, ali još treba mnogo toga napraviti prije tako važne životne odluke”, kaže. Jednog dana vidi se i u braku, a iako vjenčanje još ne planira, jedno je sigurno, taj dan njegove se pjesme neće pjevati. “Toliko često pjevam svoje pjesme i ispratio sam cijeli njihov razvojni put, od ideje do potpune realizacije. Tako da taj dan definitivno neće biti na repertoaru”, smije se glazbenik.
Nije lako biti on, priznaje, ali kad ga preplavi publika koja iz sveg glasa pjeva njegove refrene zna da je sve vrijedilo. “Najteže mi padaju česta putovanja jer sam čovjek koji voli svoje rutine, a uz ovakav tempo života ne mogu ih imati. Prepoznatljivost mi ne pada teško. Sve što dolazi s njom je kao ručna prtljaga koju moraš nositi sa sobom gdje god ideš, samo je bitno naučiti uživati u tom cijelom procesu”, ističe Adi.
Mnogi ga još uvijek pamte i po dugačkoj valovitoj kosi s početka karijere, a ako se ikad i vrati tom imidžu, bit će to, šali se, jedino “ako nekom ukrade periku”. Kroz život se vodi i izrekom “Ne budi ogorčen, budi bolji” (Don‘t get bitter, get better), a svojedobno je izrazio želju da njome trajno ukrasi svoje tijelo i to tetovažom. “I dalje mi je jako zanimljiva i inspirativna, međutim činjenica da imam tintu ispod kože i da ona ne ide nikamo iz dana u dan stvara mi blagu anksioznost. Uz sve to, ni mama mi ne da”, smije se Adi koji dokazuje da se za srca publike u današnjem svijetu nije nimalo lako izboriti, no oni uporni, koji su spremni svoj život u potpunosti podrediti cilju itekako uspijevaju. Adi, veselimo se vidjeti što ti budućnost tek sprema, piše Gloria.hr.
