Apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, u pratnji tajnika fra Antonija Primorca, posjetio je Španjolsku na poziv predsjednika Španjolske biskupske konferencije i nadbiskupa Barcelone, kardinala Juana Joséa Omelle.
Na molitvenim susretima uz klanjanje, krunice, svetu misu, održao je kateheze te posjetio simbolična mjesta posebnog vjerskog značaja. Tih je dana za Radio Estel i Catalunya Cristiana dao i zanimljiv intervju kojeg donosimo u nastavku, a kojega je objavio Glasnik mira. S njim su razgovarali Ignasi Miranda i Carmen Munte, prenosi Radio Mir Međugorje.
Jeste li u Kataloniji upoznali ljude koji gaje pobožnost prema Međugorju? Kakav ste dojam stekli?
Da, upoznao sam voditelje i skupine jako povezane s Međugorjem iz vrlo jasnog razloga: Međugorje je mjesto milosti i zato tamo odlazi puno ljudi. Prije 42 godine na jednom brdu došlo je do Gospodinove intervencije. Šestero osoba tvrdi da je tamo vidjelo Gospu. Od tada je počeo ovaj impresivni fenomen s desetcima tisuća ljudi koji pristižu iz cijeloga svijeta.
Zašto ljudi idu u Međugorje?
To je ono što sam se pitao prije godinu i pol dana kada me Papa poslao tamo prvi put: Zašto milijuni iz cijeloga svijeta dolaze na to mjesto? Neki radi toga prelaze i tisuće kilometara, kao primjerice ljudi iz Australije, Perua ili Južne Koreje. Odgovor bi glasio: Zato što se radi o jedinstvenome mjestu, mjestu milosti.
Crkva s pozornošću prati sve ono što se zbiva u Međugorju. U kojoj je fazi proučavanje?
Trenutno pri Dikasteriju za nauk vjere postoji komisija koja proučava ukazanja i poruke svakoga 25. u mjesecu. Crkva uvijek tako postupa sa svakim ukazanjem. Tijekom proučavanja poslan je Papin izaslanik kako bi nadgledao cijeli pastoralni rad. To je funkcija apostolskog vizitatora.
Zašto Međugorje mijenja živote tolikih ljudi?
Zato što je to mjesto milosti, kao što su Lourdes, Fatima ili Kibeho u Ruandi. Gospodin odabere ono što želi i odabere ljude koji ne očekuju tu Gospodinovu intervenciju. Kao ni s Djevicom Marijom u Nazaretu u samom početku Gospodinova djelovanja, tako ni u Međugorju ili Lourdesu nije postojalo ništa. Biblija ne spominje Nazaret jer je to bilo jedno maleno selo. Marija i Josip bili su obični ljudi koji su se željeli vjenčati, imati djecu i život poput drugih. Kao i u Nazaretu, Gospodin je intervenirao u Međugorju gdje se obraća na stotine ljudi. Brojni su svećenici koji se vraćaju kako bi zahvalili, mladi koji mi kažu da su odlučili ući u sjemenište, djevojke koje su osjetile poziv da budu časne sestre, bračni parovi i obitelji koji su spoznali da se trebaju voljeti. To je Međugorje.
Budući da je tamo sada Vaše boravište, kakvo je Vaše osobno iskustvo duhovnosti u Međugorju?
Trebate znati da se ja isto kao i drugi obraćam. Mnogi biskupi šalju svećenike i laike na obraćenje. Ljudi u Međugorju mijenjaju svoj život. No da bi to bilo moguće, postoji jedan jasan uvjet: moraju doći na molitvu. Ako ljudi dođu dva-tri dana na ozbiljnu molitvu, ulaze u stanje duboke milosti. U turističkom smislu, ondje nema atrakcija koje bi trebalo posjetiti. Ako se dolazi samo u posjet i ništa više, onda učinak izostaje. „Ja se isto kao i drugi obraćam, zato kažem nekim biskupima, kao i laicima: Dođite se obratiti jer je ovo mjesto milosti na kojem čovjek mijenja život!“
U svibnju 2019. papa Franjo službeno je odobrio hodočašća. Što to znači?
To znači da je Papa priznao da je to mjesto milosti: da ljudi mogu ići tamo u pratnji biskupa i svećenika. U tjednu mladih okupilo se 30-40 tisuća mladih usred ljeta dok su temperature bile čak i do 40-45 stupnjeva. Nevjerojatno! Molili su od zore do mraka. Obavili su pet dana duhovne obnove. To su bili mladi kao i svi drugi, ali ondje su pronašli mjesto gdje žele moliti više, sudjelovali su na svetoj misi, klanjanju, obavljali ispovijed i hodočastili na Brdo. Time Sveta Stolica nastoji vrjednovati milost i duhovnost jednog uistinu posebnog mjesta. Stoga je Papa imenovao pastoralnog upravitelja za župu Međugorje, apostolskog izaslanika. Mjesni biskup, mostarsko-duvanjski, odgovoran je za teritorij i učinjeno je ovako na uravnotežen način koji dobro funkcionira. Jednom godišnje posjetim papu Franju kako bih s njim razgovarao o Međugorju. Sretan je jer ljudi mole u tom dijalogu i razgovoru koji se uspostavlja između Gospodina i nas.
Mislite li da će ukazanja na kraju biti priznata?
Ne znam. Ono što znam je da je prošle godine, i to nakon COVID-a, Međugorje posjetilo milijun ljudi. Mi ne želimo sponzore i publicitet, a ni novac, jer moramo zadržati milost toga mjesta. Ako trgovina prevlada, to više neće biti mjesto milosti. Dva jasna načela mjesta su milost i perspektiva. Gospodin nam daje milost iako ju ne zaslužujemo, i sagledava nas u perspektivi, što znači da On zna što možemo postati. To je Gospodin.
Govorite o milijun posjetitelja. Očekuje li se isti broj i ove godine?
Mislim da će ih biti više. Ovih sam tjedana vidio na desetke tisuća ljudi. Vrlo smo oprezni u obavljanju svojih dužnosti kako bismo odradili stvari kako treba. Župa organizira sve aktivnosti kojima se bavimo, a to su: misa, klanjanje, ispovijed, krunica, posjet Brdu, kao da se radi o jednom svetištu, ali kao i svaka druga župa. Radimo sve vrlo pažljivo: dobro pjevamo, dobro slavimo, dobro propovijedamo, sve je čisto i lijepo. To je način na koji se prenosi vjera.
Možete li nam opisati Međugorje?
Međugorje je sveto mjesto koje još nije proglašeno svetištem. Tu se nalazi crkva iz šezdesetih godina, obična, čista i lijepa, s kapacitetom za 500 ljudi. Imamo jednu dvoranu za 800 ljudi koja je sagrađena prije 25 godina i nosi ime sv. Ivana Pavla II. Iza crkve se nalazi otvoreni prostor ispunjen klupama koje mogu primiti 7 000 ljudi. Također imamo prostor Uskrsloga Krista. Ljudi jako puno mole na vanjskom prostoru, gdje se održavaju klanjanja i, unatoč ponekad lošem vremenu, nitko se ne žali. Tu su i hoteli koje vode cijele obitelji, kao i trgovine suvenira. Sve je blizu. Nikada nema izgreda jer je to mjesto koje su izgradili ljudi mještani. Međugorje je svjedočanstvo otpora vjerom u vrijeme komunizma, kada su vjernici trpjeli progone, ubijanja i zatvore. Vidioci koji su često posjećivali crkvu branili su mjesto riskirajući vlastite živote.
Možemo li reći da je Međugorje sačuvano od komercijalnih izazova?
Jedan hotel s punim pansionom košta 35 eura na dan; toliko me košta pizza kada posjetim Rim. Rade cijele obitelji i plaće su niske. Ali uvijek su otvoreni. Prodaju se i suveniri, ali to je normalno jer moraju živjeti. Trgovina je trgovina, bez sumnje, ali mjesto nije komercijalno.
Možete li nam reći nešto o porukama?
Krajem svakog mjeseca dobiva se jedna poruka, koju prima Marija. Poruke se malo poslije i prevedu, a sve što sadrže odnosi se na dobre stvari poput savjeta da se trebamo pričešćivati, redovno ići na ispovijed ili moliti za mir… Takve su poruke. Crkva ih službeno ne može komentirati sve dok ih Komisija proučava.
Puno Vam hvala, jako smo zahvalni što smo mogli naučiti nešto više o ovoj duhovnosti!
Hvala! Svima vama želim sve najljepše, da živite u miru i neka vas Gospodin uvijek blagoslovi i neka vas Gospa uvijek prati!
