„U Bugojnu imamo 11 javnih poduzeća kojima je osnivač Općina, u deset njih ne radi ni jedan Hrvat“, rekao je emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne preživjeli bugojanski logoraš i predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH Miroslav Zelić.
Kazao je kako danas u općini Bugojno radi 12 Hrvata, a da kada netko ode u mirovinu ili iz nekog razloga napusti posao primi se Bošnjak. „Godinama to govorimo, interveniramo i tražimo zaštitu s viših razina. Očito je da to nije učinkovito, da nas nitko ne čuje, nitko nema mogućnosti da nam pomogne. Mislim da smo mi Hrvati Bugojna, prepušteni sami sebi.“
Zelić je istaknuo kako je nekada u Bugojnu bilo između šest i sedam tisuća povratnika Hrvata, a danas ih ima oko dvije tisuće. Dodao je kako je to je ratna politika u Bugojnu, a da kada bi imali ono što ima Mostar – Mostarski statut da bi danas u Bugojnu živjelo deset tisuća Hrvata.
Rekao je kako bi rado pokrenuli inicijativu da Bugojno i Travnik imaju jednak statut i status kao i Mostar kada bi imali potporu.
„Travnički Hrvati su pokušavali na sve načine da u Travniku, koji je bio predviđen da bude uređen na isti način kao i Mostar, ne bude ovo kao što se sada događa jedan čovjek i jedan glas ali nisu uspjeli. Kako onda da mi bugojanski Hrvati uspijemo u tako nečemu?“, pitao se Zelić i dodao da možda nekada i pokušaju, ali da će vidjeti u kojem smjeru će ići sada ustavne promjene te kako bi Hrvatima značilo kada bi imali neke zaštićene kvote na području Bugojna.
„Nažalost, cilj je bio da Hrvati iz Bugojna nestanu i to se uspješno provodi i na ovaj način, a ne samo onim etničkim čišćenjem tijekom rata. Ovo je nastavak te politike koja je započeta u ratu i isto tako se nastavlja u miru.“
Više o svemu u videu emisije Kompas.
