Zloupotreba bolovanja postala je, nažalost, uobičajena praksa. Toliko uobičajena da danas i poslodavci i radnici traže da se ovo pitanje dodatno uredi zakonom. Ali ovo nije problem samo poslodavaca. Ovo je problem i radnika, posebno onih kojima je bolovanje zaista potrebno, izjavio je danas, 26. studenog, Adnan Delić, federalni ministar rada i socijalne politike (NiP).
Kako je otkrio:
“Nedavno smo primili molbu od grupe žena, onkoloških pacijentica koje se liječe od karcinoma dojke. Traže pomoć i zaštitu, između ostalog i u vezi s bolovanjem. Zbog neodgovornih pojedinaca koji bolovanje koriste kao slobodan dan, one, koje prolaze kroz najteže terapije, često nailaze na nevjericu i prepreke da ostvare pravo koje bi trebale dobiti bez ikakvog pitanja. Njima se ne vjeruje upravo zbog onih koji bolovanje zloupotrebljavaju.
Primjeri zloupotrebe
A primjeri zloupotrebe su svima nama poznati. Od onih koji otvaraju bolovanje pa odlaze na putovanja, onih koji svaki put kad im se nešto ne sviđa, otvaraju bolovanje kao čin prkosa, do onih koji paralelno, dok su na bolovanju rade privatno, na crno. To su situacije o kojima svakodnevno govore poslodavci, radnici, sindikati. U tom začaranom krugu jedni gube povjerenje, drugi gube prava. I problem je u oba sektora; i privatnom i javnom.”
U javnom sektoru, pojasnio je ministar, “svako neosnovano bolovanje direktno uzima sredstva iz proračuna i usporava rad institucija”.
“To se vidi u svakom rješenju koje kasni, u svakoj obavezi koja čeka jer neko ‘nije na poslu’. Građani to osjećaju kroz sporije procedure, sporije odgovore, sporije usluge. U privatnom sektoru posljedice su još oštrije; pad produktivnosti, pad dobiti, pad povjerenja. Zbog toga poslodavci, nažalost, sve češće odbijaju bolovanja, čak i kada su ona opravdana jer ne vjeruju više nikome. A to najteže pogađa upravo one koji bolovanje zaista trebaju.
Mislim da o ovome moramo govoriti otvoreno. Ne zato da bismo nekoga napadali, nego da pozovemo na odgovornost. Da prestanemo tražiti načine kako da uzmemo ono što nismo zaradili. Da bolovanje ne bude doživljeno kao ‘slobodan dan’. Da zaštitimo one kojima je ono istinski potrebno.
Pogledati sebe u ogledalu
Da bismo govorili o problemu, moramo prvo pogledati sebe u ogledalu. Mi smo u Ministarstvu uradili internu reviziju bolovanja. U 2024. godini iskorištena su 2.252 dana bolovanja, što je prosječno 25 dana po zaposlenom. U prvih šest mjeseci 2025. godine iskorišteno je 1.125 dana, što je oko 12,5 dana po osobi. Posebno su primjetni slučajevi kratkih, često ponavljajućih bolovanja, koja ne prate medicinsku logiku i koja direktno narušavaju kontinuitet i efikasnost rada ministarstva. Ako je plata naknada za rad, onda rad mora biti ono što tu platu opravdava. U svom radu se vodim istim principom; prvi sam na poslu, prijavljujem se kao i svaki drugi uposlenik, radim isto što očekujem od drugih. Ne tražim ništa više od onoga što se podrazumijeva ugovornom obavezom.
Zloupotreba bolovanja nije samo prevara prema poslodavcu ili državi. To je prevara prema ljudima kojima je zdravlje narušeno, a pravo uskraćeno. I prevara koja se, prije ili kasnije, uvijek vrati onome tko ju je učinio.
Ne trebamo poseban zakon da bismo znali što je ispravno. Trebamo samo više odgovornosti; prvo prema sebi, a onda i prema zajednici u kojoj živimo”, zaključio je ministar Delić u objavi koju je naslovio “za zloupotrebu bolovanja cijenu plaćamo svi”, prenosi Radiosarajevo.
