Već se neko vrijeme zna da zdravlje Brucea Willisa nije dobro. Sve je počelo prošle godine s afazijom, točnije s problemima s govorom da bi nedavno obitelj potvrdila da se radi o frontotemporalnoj demenciji (FTD) bolesti koja se za razliku od Alzheimerove javlja u mlađoj dobi i puno je progresivnija.
– Najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest i javlja se kod čak do 70 posto pacijenata, a njihova je prosječna starost 80 godina. No, s FTD-om situacija je drukčija jer se simptomi javljaju u mlađih ljudi, odnosno već iza pedesete, kao što je to i u slučaju Brucea Willisa. Takve osobe postaju rapidno nefunkcionalne. Nije u prvom planu propadanje kratkotrajne memorije, odnosno zaboravljanje, već se javljaju promjene u ponašanju i govoru i to drastične – objašnjava prof. dr. Ninoslav Mimica, pročelnik Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče za Jutarnji list.
Dodaje da primjerice, osoba koja je bila pristojna, civilizirana, zbog ove vrste demencije postaje agresivna, gruba… Neprimjereno reagira, psuje, pa se čak može i potući premda prije FTD-a to nikad ne bi učinila.
– Razlog je što su zahvaćeni prednji dijelovi mozga koji su odgovorni za ljudsko ponašanje. Nema lijeka, ali se mogu davati oni za stabilizaciju pamćenja, a nerijetko takvi pacijenti trebaju klasične psihofarmake poput sedativa da budu manje razdražljivi i manje agresivni. S Alzheimerovom bolešću živi se do 10 godina, a s ovom upola kraće jer mozak brzo propada, zaključuje prof.dr. Mimica.
Dr. Bogdanović: Pogoršanja kod takvih pacijenata idu relativno brzo
– Kada su lani počeli problemi Brucea Willisa s govorom, moglo se pretpostaviti da se radi o frontotemporalnoj demenciji. Afazija je tipični simptom, pa primjerice pacijent ne može izgovoriti riječ predmeta u koji gleda i zna što je, ali ne može složiti razumljivu rečenicu, odnosno pojavljuje se agramatizam. Osim toga može doći i do velikih promjena u ponašanju, uključujući i agresiju. Naime, kod FTD-a u početku je manje narušena kognitivna sposobnost, a više motorička, objašnjava prof. dr. Nenad Bogdanović, neurogerijatar sa štokholmskog Karolinskog instituta. Dodaj da se nerijetko radi o genetskoj, odnosno nasljednoj bolesti, što se može potvrditi genskim testiranjem.
– Pogoršanja kod takvih pacijenata idu relativno brzo jer dolazi do drugih motoričkih smetnji sve do problema s disanjem i gutanjem, slično kao kod ALS-a. Takvi bolesnici najduže žive četiri do pet godina nakon pojave simptoma. Liječenje je samo simptomatsko, odnosno liječi se primjerice depresija ili psihoza”, naglašava prof.dr. Bogdanović.
