U sredstvu za pranje rublja naručenom preko interneta otkrivene su opasne kemikalije. Sanitarna inspekcija utvrdila je da proizvod nije bio propisno označen. Dnevnik Nove TV provjerio je što kupujemo putem interneta i kako prepoznati potencijalno opasne proizvode.
Pranje rublja svakodnevica je gotovo svakog kućanstva. No znaju li građani prepoznati je li sredstvo koje koriste pravilno označeno i upozorava li ih deklaracija dovoljno jasno na moguće opasnosti?
“Ne pazim na ništa pretjerano. Gledam s kojih stranica kupujem, ali uglavnom kupujem s provjerenih stranica”, rekao je Ognjen iz Zagreba.
“Nemam nekakvo pravilo što se tiče toga”, rekla je Adisa iz Zagreba. “Nemam naviku takva sredstva kupovati preko interneta. Odjeću da, neke druge stvari, igračke za djecu, ali baš sredstva za rublje, to ne”, dodala je.
“Niti slučajno, a ove prijevare, ma nema šanse da bi me netko navukao na to”, rekla je Željka iz Zagreba.
Da situacija nije uvijek bezazlena, potvrđuju i podaci Državnog inspektorata. U jednom je uzorku utvrđen nedostatak u označavanju kemikalija, a inspekcijski postupak još je u tijeku.
Jedan od slučajeva koji pokazuje koliko je važno kontrolirati proizvode koji dolaze preko interneta ove je godine zabilježila sanitarna inspekcija. Sredstvo za pranje rublja naručeno je putem interneta iz druge europske države, a nadzorom je utvrđeno da je riječ o opasnoj kemijskoj smjesi koja nije bila propisno označena.
Protiv pravne i odgovorne osobe pokrenut je prekršajni postupak. Za tu je povredu propisana novčana kazna od 6 do 13 tisuća eura, a proizvod je u međuvremenu uklonjen s hrvatskog tržišta. Doticaj s takvim kemikalijama može predstavljati rizik za zdravlje.
“Čovjek ne pročita što gore piše, izmiješa dvije kemikalije i dobije nešto puno gore. I da, može biti opasno za život. Neke od najčešćih opasnosti su nadražaj očiju ili kože, preosjetljivost kože. Bude onih koje su korozivne”, objasnila je Irena Zorica Ježić Vidović iz Službe za toksikologiju HZJZ-a.
Da se s kemikalijama često susrećemo, potvrđuju i rezultati istraživanja koje je u europskim državama proveo Slovenski savez potrošača. Glavno je pitanje kome se potrošač može obratiti.
“Ako je unutar EU-a, postoji šansa da se nekome obrate, ali sve češće vidimo da se kupuje roba iz Azije ili Kine za koju znamo da proizvodi ne odgovaraju europskim standardima”, rekla je Ana Knežević iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača.
Svaka vjerodostojna web-stranica mora imati jasno navedene osnovne podatke o tome tko stoji iza prodaje, odnosno podatke o pravnoj osobi koja je za prodaju odgovorna.
“Proizvodi koje potrošači često vide sa stranica koje su iz trećih zemalja vrlo često su ili falsificirani ili su lažni brendovi. Moramo biti svjesni – kad je cijena predobra da bi bila istinita, trebamo zastati, ne napraviti kupovinu. Tu se događa najveći broj prijevara”, rekao je Tomislav Vazdar, stručnjak za kibernetičku sigurnost.
Važno je zato dodatno kontrolirati proizvode koji se prodaju preko interneta, ali i o utvrđenim nepravilnostima pravodobno obavijestiti građane. Opreza pri kupnji na internetu nikad dosta.