Zbirka duhovne poezije pod naslovom „Krik s križa“ nova je, devete po redu, knjiga književnika Zdravka Nikića, koja je izašla iz tiska u nakladništvu Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, Ogranka Matice hrvatske u Grudama i sunakladništvu Ogranka Matice hrvatske u Pločama.

Knjiga se sastoji iz četiri poglavlja: Krik s križa, Domovino, Bog neka te čuva, Utihnuše anđeoski glasi i proznih zapisa Promišljanja i putokazi.

„Pjesnik je na Kalvariji pod Njegovim križem. S Njegovom je Majkom. Pušta da Isusov krik s križa prođe njegovom dušom, njegovim tijelom, životom. U svim je pjesmama odjek toga Kristova krika s križa, s Kalvarije. On se miješa s krikovima svih onih koji na zemlji pate. Koje pribijaju na njihove križeve, na njihovim Kalvarijama. U toj Isusovoj patnji vidi Pjesnik i patnju svoga vlastitog, hrvatskog naroda. U mnogim potvorama i zlobnim klevetama na njegov narod hrvatski, vidi pjesnik svu kob montiranih procesa pred Herodima i Pilatima u ovoj krvavoj i teškoj ljudskoj povijesti. Od onog namještenog postupka Isusu pred litostratosom, do zadnjeg koji se i u ovom trenutku događa na kugli zemaljskoj“, napisao je u recenziji knjige fra Ante Marić.

U svojoj recenziji knjige „Krik s križa“ prof. Ivan Baković navodi poveznice pjesnika Nikića s nekim hrvatskim pjesnicima, poput Nikole Šopa i A. B. Šimića.

„Za razliku od Nikole Šopa, koji je Isusa očovječio približavajući ga običnim malim ljudima, zbog čega je trpio i određene prigovore, poezija Zdravka Nikića ispovjedni je i kajalački odnos između čovjeka grješnika i njegova milosrdnoga Boga, kao u stihovima: poput razbojnika vapim / oprosti // na križ me primi / kralju svjetla vječnoga (On i ja); ili: oprosti za grijehe / i propuste moje / skrušen Te grješnik / klečeći na koljenima / moli (Getsemanska ura). Ali i pouzdanje u Božju dobrotu: ako za grijeh / sumnje uzmeš moje / i nemir što dušu mi mori / ako mi stope pogrješne mjeriš / Ti koji me stvori / kako ću stati pred lice Tvoje (Ako)“, navodi Baković.

Knjigu je uredio prof. Andrija Stojić, a ilustracijama obogatila mr. sc. Jelena Nikić.

Zdravko Nikić rođen je u Ružićima, općina Grude, a umirovljeničke dane provodi u Čitluku. Do sada je izdao sljedeće knjige „Vrisak kamena“ (pjesme), Zagreb, 1994.; „Strah i glad“ (roman), Split – Mostar, 1996.; „Hrvatska Golgota“ (pjesme), Split – Mostar, 1998.; „Korak izvan kruga“ (roman-kronika) Mostar, 2000.; „Radiestezija zrnce Božjeg dara“ (knjiga iz radiestezije), Čitluk, 2004.; „Sime života vičnoga – zapisi Stipana Trnovca“ (roman), 2012.; „Zavičajna rapsodija“ (pjesme), Čitluk – Grude, 2016.; „Oružje moje duše“ (pjesame), Čitluk, 2022. U rukopisu ima roman Sjeme Sotoninih sinova i sluga – zapisi Stipana Trnovca Matinoga.

U svakome njegovu djelu zastupljena je ikavica njegova rodnoga kraja. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne Mostar.

Zbirka duhovne poezije pod naslovom „Krik s križa“ nova je, devete po redu, knjiga književnika Zdravka Nikića, koja je izašla iz tiska u nakladništvu Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, Ogranka Matice hrvatske u Grudama i sunakladništvu Ogranka Matice hrvatske u Pločama.

Knjiga se sastoji iz četiri poglavlja: Krik s križa, Domovino, Bog neka te čuva, Utihnuše anđeoski glasi i proznih zapisa Promišljanja i putokazi.

„Pjesnik je na Kalvariji pod Njegovim križem. S Njegovom je Majkom. Pušta da Isusov krik s križa prođe njegovom dušom, njegovim tijelom, životom. U svim je pjesmama odjek toga Kristova krika s križa, s Kalvarije. On se miješa s krikovima svih onih koji na zemlji pate. Koje pribijaju na njihove križeve, na njihovim Kalvarijama. U toj Isusovoj patnji vidi Pjesnik i patnju svoga vlastitog, hrvatskog naroda. U mnogim potvorama i zlobnim klevetama na njegov narod hrvatski, vidi pjesnik svu kob montiranih procesa pred Herodima i Pilatima u ovoj krvavoj i teškoj ljudskoj povijesti. Od onog namještenog postupka Isusu pred litostratosom, do zadnjeg koji se i u ovom trenutku događa na kugli zemaljskoj“, napisao je u recenziji knjige fra Ante Marić.

U svojoj recenziji knjige „Krik s križa“ prof. Ivan Baković navodi poveznice pjesnika Nikića s nekim hrvatskim pjesnicima, poput Nikole Šopa i A. B. Šimića.

„Za razliku od Nikole Šopa, koji je Isusa očovječio približavajući ga običnim malim ljudima, zbog čega je trpio i određene prigovore, poezija Zdravka Nikića ispovjedni je i kajalački odnos između čovjeka grješnika i njegova milosrdnoga Boga, kao u stihovima: poput razbojnika vapim / oprosti // na križ me primi / kralju svjetla vječnoga (On i ja); ili: oprosti za grijehe / i propuste moje / skrušen Te grješnik / klečeći na koljenima / moli (Getsemanska ura). Ali i pouzdanje u Božju dobrotu: ako za grijeh / sumnje uzmeš moje / i nemir što dušu mi mori / ako mi stope pogrješne mjeriš / Ti koji me stvori / kako ću stati pred lice Tvoje (Ako)“, navodi Baković.

Knjigu je uredio prof. Andrija Stojić, a ilustracijama obogatila mr. sc. Jelena Nikić.

Zdravko Nikić rođen je u Ružićima, općina Grude, a umirovljeničke dane provodi u Čitluku. Do sada je izdao sljedeće knjige „Vrisak kamena“ (pjesme), Zagreb, 1994.; „Strah i glad“ (roman), Split – Mostar, 1996.; „Hrvatska Golgota“ (pjesme), Split – Mostar, 1998.; „Korak izvan kruga“ (roman-kronika) Mostar, 2000.; „Radiestezija zrnce Božjeg dara“ (knjiga iz radiestezije), Čitluk, 2004.; „Sime života vičnoga – zapisi Stipana Trnovca“ (roman), 2012.; „Zavičajna rapsodija“ (pjesme), Čitluk – Grude, 2016.; „Oružje moje duše“ (pjesame), Čitluk, 2022. U rukopisu ima roman Sjeme Sotoninih sinova i sluga – zapisi Stipana Trnovca Matinoga.

U svakome njegovu djelu zastupljena je ikavica njegova rodnoga kraja. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne Mostar.