S toplijim danima i sve ranijim dolascima turista na Jadran, na obali se već osjeća puls nove turističke sezone. Dok gosti traže idealan omjer cijene i kvalitete, iznajmljivači su suočeni s poznatom dilemom – podići cijene ili ih zadržati na prošlogodišnjoj razini. Razgovarali smo s dvije iznajmljivačice s područja Istre i Kvarnera koje imaju različite poglede o ovoj tematici, piše Dnevno.hr.
Privatni smještaj na sjevernom dijelu Jadrana čini okosnicu turističke ponude, obje kažu kako interes domaćih i stranih turista postoji, no već godinama sve više blijedi. Na pitanje jesu li razlog sve više cijene, cijene koje ne opravdavaju kvalitetu ili pak sve dostupnija putovanja na mjesta poput Malte, Grčke ili Španjolske, iznajmljivačice nisu dale jasan odgovor.
“Smatram da ne bi trebali tražiti krivce u drugim zemljama koje imaju značajno bolju ponudu sadržaja tijekom predsezone i posezone. Skoro je svibanj, a u Crikvenici i okolici ne radi pola restorana. Mladi su davnih dana odustali od dolaska jer je noćni život umro prije nekih 15-ak godina. Ne može se živjeti od sunca i mora, a sadržaji na trgovima nisu dovoljno dobri da netko zbog njih dođe u posjetu”, rekla je Dragica.
Kaže kako u okolici Crikvenice ima kuću u kojoj iznajmljuje tri apartmana nadomak plaže zbog čega si dopušta imati nešto više cijene. Svaki od apartmana može primiti četiri gosta, a noćenje stoji 200 eura. Ista cijena bila je na snazi i prošle godine, a smatra kako nije bilo potrebe za podizanjem cijena.
“Pripremili smo se na nešto slabiju sezonu zbog geopolitičkih prilika, također smo svjesni sve veće konkurencije i osjetljivosti gostiju na povećanje cijena. Dobra popunjenost i zadovoljni gosti su nam prioritet. Za one koji će brzo pomnožiti koliko zarađujemo, samo ću reći da dobar dio ode na proviziju, a da ne pričam o računima, raznim porezima i paušalima“, zaključila je.
Njeno mišljenje ne dijeli iznajmljivačica iz Poreča koja je ove godine cijene podigla za čak 15 posto, odnosno na 180 eura za boravak dvije do četiri osobe. Kaže kako rast cijene nije značajno utjecao na popunjenost te da je inflacija odradila svoje.
“Rasli su troškovi energenata, usluga, primjerice moja čistačica je cijenu čišćenja digla više nego što sam ja povisila cijenu apartmana. S druge strane, moram kupiti razne potrepštine kojima cijena raste skoro iz dana u dan. Ne treba zaboraviti niti na održavanje apartmana u što ulazi farbanje zidova na kraju sezone, manji popravci i slično. Jednostavno, da bih zaradila jednako kao i prošle godine, morala sam dići cijene”, tvrdi Petra.
Dodaje kako su svi punoljetni članovi njene obitelji zaposleni te se nitko ne može u potpunosti posvetiti brizi o dva apartmana i gostima zbog čega kombiniraju godišnje odmore i čišćenja ovisno o popunjenosti. Kad nitko od njih nije dostupan, angažiraju čistačicu, a goste ponekad mora dočekati i susjeda.
“Koliko god netko mislio da se od toga može živjeti, nama ta zarada dođe kao džeparac tijekom godine za neke izvanredne okolnosti i troškove. Smatram da živimo prosječno, a tri mjeseca godišnje uz poslove još dodatno lomimo kičme. To je mač s dvije oštrice, dok su djeca bila manja ne znam kako smo se snalazili. Tko ne vjeruje, neka pokuša”, zaključila je Petra.
