Kardinal Puljić prisjetio se susreta s papom Ivanom Pavlom II. i okolnosti u kojima je postao kardinalom. „Kada je Papa 1994. trebao doći u Sarajevo, pa su mu međunarodne snage to spriječile, mene je u Zagrebu, kad je išao na grob Alojzija Stepinca, zagrlio i rekao ‘pokazat će Papa’. Nisam shvatio, a on je poslao nuncija Monterisija koji je donio pismo u kojem Papa javlja da je odlučio imenovati me kardinalom. Mislio sam si ‘kud ću ja ovako mali iz BiH?’, ali sam prihvatio. Kreirao nas je kardinalima u Dvorani Pavla VI., a prsten, koji i danas nosim, stavio mi je u bazilici“, rekao je kardinal Puljić te nadodao kako je Papa kroz njegovo imenovanje „htio ojačati glas Crkve“ u BiH te joj dati ohrabrenje budući je „bila u opasnosti da je istrijebe“.

Važnost, ali i teškoće koje sa sobom nosi kardinalska čast, ubrzo je i sam spoznao. „Ispočetka su svi računali na moju službu. Kod formiranja Međureligijskog vijeća i kod odnosa s međunarodnom zajednicom svi su računali na to što ću reći. Zato sam se pomalo i bojao, hoću li imati pameti za takav jedan turbulentan stav. Ispočetka sam doživio prihvaćanja, a onda su se kasnije pojavile nesuglasice, jer su moji stavovi drugima smetali. Bila su to načela vjere i morala, a i danas običan svijet te moje stavove susreće s poštovanjem. Mnogi znaju reći: ‘Hvala ti, ja sam zbog tebe danas živ!’“, izjavio je kardinal, prenosi IKA.

Govoreći o Crkvi, posebno se osvrnuo na eklezijalnost koju je kroz konklave kao kardinal imao priliku iskusiti u njenoj raznolikosti, ali i jedinstvu. „To je za mene jedno posebno iskustvo katoliciteta, doživjeti Crkvu iznutra. Okupljeni s različitih kontinenata, različite boje, kulture i jezika disali smo duhom Crkve, duhom Evanđelja i to je ono što je moju vjeru jačalo“, istaknuo je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup.

Prisjetio se i posjeta pape Franje Sarajevu 2015. godine, koje je, kako je kazao, izazvalo „posebno ushićenje i kod naroda, i kod mene, i kod političara. Svi su se tome radovali. Posebno je bila dirljiva misa na stadionu, tijekom koje su se izmijenila sva četiri godišnja doba. Bogu sam zahvalan da je proteklo dostojanstveno. Papa je iskoristio sve susrete sa svećenicima, narodom i političarima da pošalje poruku mira, za što je jako molio.“

Kardinal se osvrnuo i na umirovljeniče dane. „Molim Boga da Papa poživi dok ne navršim 80 godina pa da ne moram ići u konklavu. Ovo je za mene divno vrijeme da prebirem prošlost i molim za budućnost. Imam vremena za molitvu, a ujedno i bogato životno iskustvo za podijeliti s ljudima koji razgovaraju sa mnom.“

Kardinal Puljić prisjetio se susreta s papom Ivanom Pavlom II. i okolnosti u kojima je postao kardinalom. „Kada je Papa 1994. trebao doći u Sarajevo, pa su mu međunarodne snage to spriječile, mene je u Zagrebu, kad je išao na grob Alojzija Stepinca, zagrlio i rekao ‘pokazat će Papa’. Nisam shvatio, a on je poslao nuncija Monterisija koji je donio pismo u kojem Papa javlja da je odlučio imenovati me kardinalom. Mislio sam si ‘kud ću ja ovako mali iz BiH?’, ali sam prihvatio. Kreirao nas je kardinalima u Dvorani Pavla VI., a prsten, koji i danas nosim, stavio mi je u bazilici“, rekao je kardinal Puljić te nadodao kako je Papa kroz njegovo imenovanje „htio ojačati glas Crkve“ u BiH te joj dati ohrabrenje budući je „bila u opasnosti da je istrijebe“.

Važnost, ali i teškoće koje sa sobom nosi kardinalska čast, ubrzo je i sam spoznao. „Ispočetka su svi računali na moju službu. Kod formiranja Međureligijskog vijeća i kod odnosa s međunarodnom zajednicom svi su računali na to što ću reći. Zato sam se pomalo i bojao, hoću li imati pameti za takav jedan turbulentan stav. Ispočetka sam doživio prihvaćanja, a onda su se kasnije pojavile nesuglasice, jer su moji stavovi drugima smetali. Bila su to načela vjere i morala, a i danas običan svijet te moje stavove susreće s poštovanjem. Mnogi znaju reći: ‘Hvala ti, ja sam zbog tebe danas živ!’“, izjavio je kardinal, prenosi IKA.

Govoreći o Crkvi, posebno se osvrnuo na eklezijalnost koju je kroz konklave kao kardinal imao priliku iskusiti u njenoj raznolikosti, ali i jedinstvu. „To je za mene jedno posebno iskustvo katoliciteta, doživjeti Crkvu iznutra. Okupljeni s različitih kontinenata, različite boje, kulture i jezika disali smo duhom Crkve, duhom Evanđelja i to je ono što je moju vjeru jačalo“, istaknuo je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup.

Prisjetio se i posjeta pape Franje Sarajevu 2015. godine, koje je, kako je kazao, izazvalo „posebno ushićenje i kod naroda, i kod mene, i kod političara. Svi su se tome radovali. Posebno je bila dirljiva misa na stadionu, tijekom koje su se izmijenila sva četiri godišnja doba. Bogu sam zahvalan da je proteklo dostojanstveno. Papa je iskoristio sve susrete sa svećenicima, narodom i političarima da pošalje poruku mira, za što je jako molio.“

Kardinal se osvrnuo i na umirovljeniče dane. „Molim Boga da Papa poživi dok ne navršim 80 godina pa da ne moram ići u konklavu. Ovo je za mene divno vrijeme da prebirem prošlost i molim za budućnost. Imam vremena za molitvu, a ujedno i bogato životno iskustvo za podijeliti s ljudima koji razgovaraju sa mnom.“