Kada se danas spomene Iran, prve asocijacije su obično geopolitička previranja, naftni i nuklearni sporazumi.
Međutim, iza oštrih političkih naslova krije se svakodnevni život više od 90 milijuna ljudi koji žive, rade i upravljaju u ekonomiji koja desetljećima posluje pod strogim međunarodnim sankcijama, pišu Nezavisne.
Zemlja bogate povijesti kulture sada je dom ljudi koji su usavršili umjetnost prilagođavanja. Zbog dugogodišnjih ekonomskih blokada, Iran je bio primoran da razvije takozvanu „ekonomiju otpora“, oslanjajući se na vlastitu proizvodnju gotovo svega, od hrane do automobila.
Rezultat je tržište koje prosječnom Europljaninu izgleda kao potpuno drugačiji univerzum, posebno kada su u pitanju cijene.
Državni štit
Ono što redovno izaziva nevjericu na društvenim mrežama su cijene energije. Zemlja koja bukvalno „leži“ na nafti nudi svojim građanima energetske pogodnosti koje su nezamislive u ostatku svijeta.
Država obilno subvencionira gorivo kako bi zaštitila standard građana. U okviru mjesečne kvote od 60 litara, litar benzina košta nevjerojatnih 0,26 eura. Ni cijene komunalnih usluga ne zaostaju mnogo za ovim trendom. Osnovni troškovi komunalnih usluga (struja, grijanje, voda) za stan od 85 kvadratnih metara u Teheranu iznose u prosjeku 13 eura mjesečno.
Brzi kućni internet, iako podleže određenim ograničenjima i filterima, košta u prosjeku oko 6 eura.
Koliko košta svakodnevni život?
Pošto je uvoz stranih proizvoda otežan i skup zbog sankcija, iranske police su pune domaćih brendova. Zbog toga su osnovne namirnice veoma pristupačne u nominalnom iznosu:
Kruh (svježi, 500g): oko 0,46 eura
Mlijeko (1 litar): oko 0,56 eura
Jaja (12 komada): oko 1,16 eura
Obrok u restoranu: oko 4,24 eura
Karta u javnom prijevozu: između 0,15 i 0,51 euro
Pileća prsa (1 kg): oko 2,56 eura
Kultura izlazaka, ispijanja kave (i tradicionalnog čaja) i druženja po restoranima je izuzetno jaka, a pristupačne cijene hrane omogućavaju građanima bogat društveni život usprkos ekonomskim izazovima. Cijena čaja je u Teheranu u prosjeku oko 0,26 eura.
Druga strana medalje: Plaće i inflacija
Iako gore navedene cijene zvuče primamljivo, potrebno ih je staviti u pravi kontekst, kontekst prosječnih prihoda. Decenije sankcija ostavile su dubok trag na iranskoj valuti (rijalu), što je dovelo do jake inflacije i pada vrijednosti rada u odnosu na globalno tržište.
Prosječna mjesečna plaća u Iranu je oko 306 eura.
Kada se ove dvije stvari ukrste, jasno je da život u Iranu nije ekonomska utopija, već stalno balansiranje. Iranci imaju lak pristup osnovnim životnim potrepštinama, krov nad glavom, topao dom, jeftin prijevoz i pristupačnu lokalnu hranu. Međutim, kupovina bilo čega uvezenog, poput visokokvalitetne tehnologije, novih automobila, originalne odjeće ili putovanja u inostranstvo, predstavlja ogroman, često nedostižan luksuz za prosječnog iranskog građanina.
Perspektiva običnog građanina
Usprkos svemu, slika Irana iz perspektive običnog građanina nije tako mračna kao što se često prikazuje. To je visokoobrazovana nacija sa ogromnim brojem inženjera i liječnika. Ljudi su prilično snalažljivi; koriste razna rješenja kako bi zaobišli digitalna ograničenja, razvili su vlastite verzije popularnih aplikacija (kao što su ekvivalenti za Uber ili Amazon), a nedostatak uvozne robe nadoknađuju visoko cijenjenim domaćim zanatstvom i proizvodnjom.
Na kraju krajeva, svakodnevni život u Teheranu je mješavina modernog brzog života i tradicionalnih vrijednosti, gdje ljudi, baš kao i svuda u svijetu, pronalaze načine da rade, druže se i žive najbolje što mogu u okviru ograničenja koja su im nametnuta.
