Nakon crtanja nacističkih znakova po plakatima sa zastavom Države Izrael. Nakon što su roditelji zbog predrasuda jednom broju djece iz OŠ Ilidža zabranili ulazak u sinagogu. Nakon što brojne ulice u Sarajevu i dalje nose imena po nacistima. U gradu koji je službeno glavni grad BiH još jedan izgred prema Židovima i zemlji Izraelovoj.
Ovaj put nije riječ o huliganima. Nije riječ o djeci. Nije riječ o zaluđenim nacionalistima i fanaticima. Ovaj put je riječ o instituciji. O sarajevskom gradskom poglavarstvu. O gradonačelnici toga grada Benjamini Karić. Gradonačelnica je donijela odluku da se dopusti održavanje svečanosti u jednoj prostoriji u Gradskoj vijećnici u povodu 75. obljetnice Erec Izraela, ali je svojom odlukom onemogućila projekciju izraelske zastave na pročelju Gradske vijećnice te vatromet.
Ova sumanuta odluka donesena je nakon što se već godinama na pročelju sarajevske Gradske vijećnice upriličuju brojne projekcije s različitim znakovljem. Među njima su ljiljani iz ratnog razdoblja, zastava Palestine, Turske…ali Davidova zvijezda i plavo bijela izraelska zastava ne može.
Izraelci su odgovorili tako što su se povukli u sinagogu. Mjesto u kojem ih neće vrijeđati, ponižavati i diskriminirati. Svečanost je održana. Projekcija zastave na sinagogi je upriličena. Bilo je dostojanstveno kako i treba biti za veliku 75. obljetnicu te prijateljske države. Izraelska veleposlanica u Tirani koja pokriva i BiH Galit Peleg u pismu Benjamini Karić osim dubokog razočarenja navela je kako se iza njene odluke krije nešto dublje od „tehničkih prepreka“.
A to nešto dublje zove se antisemitizam i anticionizam. Jer kako objasniti to da zastave gotovo svih zemalja ovog svijeta mogu imati svoju projekciju na sarajevskoj vijećnici, a baš izraelska s Davidovom zvijezdom ne može. Svečanosti je nazočio i predsjednik Židovske zajednice Jakob Finci koji je jedno vrijeme s istim tim snagama kojima smeta izraelsko znakovlje zaigrao političku igru. No i Finci sada vidi koliko je sati.
Upravo ovih dana čitam izvrsnu knjigu „Izrael – Narod u danu rođen“ koju mi je poklonio autor prof. dr. sc. Boris Havel sa Sveučilišta u Zagrebu. Kada vidite o kakvoj je bogatoj povijesti riječ. Kada vidite da je ta povijest Stari zavjet. Kada vidite patnju kroz koju je, nakon rušenja Drugog hrama, pada Jeruzalema i Masade, preko 20. stoljeća i Holokausta, pa sve do
uspostave Države Izrael, prošao taj narod. Kada vidite kako su sagradili Zemlju u moru neprijatelja koji ih žele satrti i pobacati u Sredozemno more. Kada vidite nevjerojatan gospodarski, poljoprivredni, znanstveni, obrazovni i svaki drugi poduhvat koji je taj narod napravio onda se zaista svatko od nas treba upitati u kakvoj to zemlji živimo i kakav je to
njezin glavni grad pa da se državi kao što je Izrael i samo njoj zabrani isticanje simbola.
Još veći paradoks je što je ta ista Benjamina Karić djevojački Londrc objavila knjigu o Židovima u BiH u razdoblju od 1918. do 1945. godine i to uz potporu Židovske zajednice u BiH. Kako život piše čudne romane. Eto tako se antisemitizam i anticionizam sa sarajevskih ulica preselio u sarajevske institucije i to pod čelništvom osobe koja to zbog brojnih razloga
vjerojatno ne bi željela, kojoj to nije cilj i koja to ne može biti. Ali je morala zbog destruktivnih politika obojenih teškim nacionalizmom i antisemitizmom i u vladajućim i oporbenim strukturama grada Sarajeva. Morala ako je željela sačuvati svoju poziciju.
I upravo su takvu osobu te destruktivne snage kukavički isturile da ponizi izraelsku državu, židovski narod i njegove simbole, a onda i sebe samu. I kao da se obrazac ponavlja. Isturit ćemo Željka Komšića da najžešće pljune po Republici Hrvatskoj. Isturit ćemo Benjaminu Londrc da najžešće moguće uvrijedi Državu Izrael. Benjamina Londrc-Karić je na taj način
nesvjesno postala još jedna u nizu žrtava multikulturalnosti na sarajevski način!
