Tekst koji slijedi smo objavili prošle godine. I ponovit ćemo ga i ove godine. Samo se promijenio broj godina koje su prošle od pogibije ovih djevojčica. I ponavljat ćemo ga sve dok ne dobiju ulicu u Mostaru. Jer zaslužuju!
Mostar danas obilježava 31. godišnjica od zločina i ubojstva djevojčica Antonije Sesar i Danijele Vidović. Neprijateljska granata koja je pala kod mostarske Katedrale na današnji dan 1994. godine odnijela je živote ove dvije djevojčice koje su samo željele taj dan biti na satu vjeronauka.
-U godini 1994., u mjesecu studenome, na spomendan svetoga Martina biskupa, teška je granata pala s donje strane čvrstoga prolaza između katedrale i župnoga ureda. Dječaci, koji su se igrali s gornje strane prolaza, ostali su svi na životu, a djevojčice koje su se bile sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo VIII. razreda bile su pogođene gelerima: dvije od njih na smrt, a osam drugih ranjene teže ili lakše. Župnik don Tomislav Majić i drugi svećenici iz katedrale pribrali su se i pružali pomoć ranjenima i rasplakanima. Antonija Sesar i Danijela Vidović preminule su te večeri – navode se u tekstu sa Facebook stranici Katedrale.
Sva bezumnost i strahoda rata iskazana je u ovome slučaju, a nikada pred sud nisu izvedeni oni koji su ispalili smrtonosnu granatu i ubili ovu djecu.
Žrtva Antonije i Danijele niti nakon više od 30 godina nije zaboravljena, a očekivanja su kako će ove dvije djevojčice u Mostaru dobiti svoju ulicu u budućnosti. Nekoliko puta se spominjala ta mogućnost, ali do sada se taj plan nije ostvario.
I danas će brojni građani Mostara još jednom odati počast Antoniji i Danijeli, zapaliti svijeće pored spomen ploče koja se nalazi na mjestu gdje su stradale. Svijetlost svijeća je simbol i podsjetnik kako se ljudski život može ugasiti, ali i da postoji život nakon ovoga života. Mostarska katedrala je tijekom rata često je bila meta neprijateljskih granata, doživjela brojna razaranja, ali zločin nad Antonijom i Danijelom je rana koja je još živa i koja teško zacjeljuje.
