Nakon tri tjedna sukoba, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa počela je razmatrati mogućnost mirovnih pregovora, ali se susreće s neobičnim problemom – američkim dužnosnicima nije jasno tko zapravo donosi odluke u Iranu.
Prema izvješću američkog portala Axios, Trumpovi savjetnici pokušavaju odrediti dva ključna pitanja: Tko je pravi kontakt za pregovore i koja bi zemlja mogla posredovati. Iako je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi do sada bio glavni pregovarač, američki dužnosnici ga više vide kao “faks” – osobu koja prenosi poruke i nema stvarnu moć donošenja odluka.
Zato SAD traže stvarne donositelje odluka u Teheranu kako bi mogli uspostaviti izravan kontakt. Iako je Trump u petak rekao da razmatra prekid sukoba, američki dužnosnici procjenjuju da će se borbe nastaviti još dva do tri tjedna. U međuvremenu, izaslanici Jared Kushner i Steve Witkoff pripremaju teren za pregovore, dok komunikacija između SAD-a i Irana ide preko Egipta, Katara i Velike Britanije.
Sjedinjene Američke Države smatraju da su značajno oslabile Iran i planiraju postaviti šest ključnih zahtjeva: petogodišnju obustavu raketnog programa, nultu toleranciju za obogaćivanje uranija, trajno zatvaranje nuklearnih postrojenja u Natanzu, Isfahanu i Fordowu, stroge protokole za vanjski nadzor centrifuga, kontrolu naoružanja u regiji (ograničenje do 1000 projektila) i potpuni prekid financiranja posredničkih skupina poput Hezbollaha, Hutija i Hamasa, uz ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca.
S druge strane, Iran zahtijeva trenutni prekid vatre, jamstva da se sukob neće nastaviti i isplatu ratne odštete. Iako je Trump zahtjev za odštetom nazvao neprihvatljivim, američka administracija razmatra mogućnost “preformuliranja” zahtjeva – ratna odšteta mogla bi se predstaviti kao povrat zamrznutih sredstava, što bi Iranu omogućilo da svojoj javnosti predstavi sporazum bez klasičnih reparacija.
Što se tiče posredničke države, SAD više ne žele ulogu Omana zbog međusobnog nepovjerenja. Glavni kandidat za posrednika je Katar, koji se pokazao učinkovitim u pregovorima o Gazi, ali zasad preferira djelovanje “iza kulisa” umjesto službene uloge glavnog posrednika.
