Trebalo je da postane dika i ponos Engleske, ali umjesto toga nije uspio ni da ga se rođeni roditelji ne stide… Brz je bio put u propast i trajao je jako, jako dugo.
Billy Kenny je tijekom 90-ih prošlog vijeka bio proglašen za „Gazzu sa Goodisona“ jer je ponikao u Evertonu, a podsjeća je na Paula Gascoignea po kvalitetu i stilu igre. Nažalost, i po stilu života što bi ga moglo koštati.
Odigrao je ukupno 17 utakmica za Everton, nešto manje i za Oldham Athletic i Barrow, prije nego što je 1996. godine u potpunosti propao i otišao u mirovinu sa 23 godine.
Prestao je zapravo da bude faktor na terenu, ali i na treningu, još dvije godine ranije, pa se najčešće govorio da je sa nogometom završio po odlasku iz Evertona.
U kratkoj karijeri je igrao i za mladu reprezentaciju Engleske, pa je bio i najbolji igrač Evertona u duelu s Liverpoolom (2:1). Te 1992. godine imao je samo 19 godina.
„Izvanserijski talent koji je osvojio srca Goodison Parka potopljen je u cunamiju dugogodišnje konzumacije alkohola i kokaina“, stajalo je u opisu teksta na sajtu „Liverpool Echo“.
Kenny je objasnio da je želio da igra nogomet, pogotovo za Everton kada je saznao da je i njegov otac nosio taj dres. Povreda ga je najprije odvela u depresiju, a onda sporadično i prema alkoholu.
Alkohol nije okusio, barem tako tvrdi, dok nije zaigrao u Evertonu. Povreda, višak vremena i novca počeli su da ga sigurno uvode u pabove širom Engleske. Uslijedio je dramatičan pad.
„Pio sam 25 godina i uzimao kokain 25 godina. Non-stop. Čudim se što sam živ“, poručio je u razgovoru i istakao da žali zbog svega što je priredio roditeljima.
Njegov život se preokrenuo kada mu je preminula majka. Obećao je tog dana ocu da će se ponovo ponositi njime. Ti dani su sada i došli.
Napisao je priču o svom životu koja se danas izvodi u pozorištu „Royal Court Theatre“ u Liverpoolu.
