Prisjetio se Ivan Rakitić (36) u emisiji SuperPodcast na HDTV-u trenutka kad je ‘prelomio’, kad je shvatio da ga je Hrvatska doživljavala kao svoga i kad je odlučio da ne želi igrati za Švicarsku…
‘Da nije bilo Slavena Bilića, ja bih igrao najvjerojatnije za Švicarsku. Kad sam odlučio za Hrvatsku nije to bilo protiv Švicarske. Srce vuče, sprijateljio sam se u U-17 s Nikolom Kalinićem, ja sam pjevao obje himne na utakmici Hrvatska – Švicarska. Bili smo u istom hotelu, družio sam se više s Kalinićem, Lovrenom, Kelavom…’, započeo je Rakitić te pojasnio:

‘Iskreno da nije bilo Slavena Bilića i bivšeg predsjednika Vlatka Markovića vjerojatno ne bih igrao za Hrvatsku. Vidio sam Slavena, kćerke nam idu u istu školu ovdje, on je meni sve, da mi kaže da skočim s mosta pitao bih ga na glavu ili na noge. Slaven je bio taj i to će ostati zauvijek.’
Slaven Bilić mu je protiv Estonije dao priliku za debi u dresu Vatrenih…
‘Sjećam se, bilo je posebno, ja sam htio biti Prosinečki, a Prosinečki je bio pomoćni trener u reprezentaciji. Slaven, Robi, Aljoša… Nerealno, suigrači, Robi, Niko, Joe… Nerealno, Plete, pa Srna…’, prisjetio se Rakitić te istaknuo:

‘Posebno je to, stvarno sam zahvalan kako su me primili, upoznao sam prijatelja i braću za cijeli život. Klasnić je moj brat, on je meni sve, čujemo se svakih par dana, a to mi je dala reprezentacija.’
Otkrio je Rakitić i kako je bilo prelomiti da više neće igrati za Vatrene…

‘Udarac u srce. Ja sam otac, muž, obitelj mi je sve. Došao je trenutak da je najbitnije nešto drugo, a ne nogomet. Broj jedan je obitelj, imao sam osjećaj da moram i želim biti doma. Da nije bilo pauze od Covida i danas bi bio dio reprezentacije, možda me izbornik ne bi zvao, ali bio bih na raspolaganju’, kaže Rakitić te napominje:

‘Za mene odluka u pauzi da idem iz Barcelone, pomakne se Euro i tada sam donio odluku. Uspjeh u Rusiji je isto utjecao, bilo je puno mladih igrača, pogotovo kad je Luka rekao da će nastaviti. Da se on povukao, ja bih nastavio. Mi smo skupa vodili, čuvali, pazili, a kad je on ostao ja sam se povukao. Sve je to utjecalo na odluku…’

Prisjetio se Ivan Rakitić (36) u emisiji SuperPodcast na HDTV-u trenutka kad je ‘prelomio’, kad je shvatio da ga je Hrvatska doživljavala kao svoga i kad je odlučio da ne želi igrati za Švicarsku…
‘Da nije bilo Slavena Bilića, ja bih igrao najvjerojatnije za Švicarsku. Kad sam odlučio za Hrvatsku nije to bilo protiv Švicarske. Srce vuče, sprijateljio sam se u U-17 s Nikolom Kalinićem, ja sam pjevao obje himne na utakmici Hrvatska – Švicarska. Bili smo u istom hotelu, družio sam se više s Kalinićem, Lovrenom, Kelavom…’, započeo je Rakitić te pojasnio:

‘Iskreno da nije bilo Slavena Bilića i bivšeg predsjednika Vlatka Markovića vjerojatno ne bih igrao za Hrvatsku. Vidio sam Slavena, kćerke nam idu u istu školu ovdje, on je meni sve, da mi kaže da skočim s mosta pitao bih ga na glavu ili na noge. Slaven je bio taj i to će ostati zauvijek.’
Slaven Bilić mu je protiv Estonije dao priliku za debi u dresu Vatrenih…
‘Sjećam se, bilo je posebno, ja sam htio biti Prosinečki, a Prosinečki je bio pomoćni trener u reprezentaciji. Slaven, Robi, Aljoša… Nerealno, suigrači, Robi, Niko, Joe… Nerealno, Plete, pa Srna…’, prisjetio se Rakitić te istaknuo:

‘Posebno je to, stvarno sam zahvalan kako su me primili, upoznao sam prijatelja i braću za cijeli život. Klasnić je moj brat, on je meni sve, čujemo se svakih par dana, a to mi je dala reprezentacija.’
Otkrio je Rakitić i kako je bilo prelomiti da više neće igrati za Vatrene…

‘Udarac u srce. Ja sam otac, muž, obitelj mi je sve. Došao je trenutak da je najbitnije nešto drugo, a ne nogomet. Broj jedan je obitelj, imao sam osjećaj da moram i želim biti doma. Da nije bilo pauze od Covida i danas bi bio dio reprezentacije, možda me izbornik ne bi zvao, ali bio bih na raspolaganju’, kaže Rakitić te napominje:

‘Za mene odluka u pauzi da idem iz Barcelone, pomakne se Euro i tada sam donio odluku. Uspjeh u Rusiji je isto utjecao, bilo je puno mladih igrača, pogotovo kad je Luka rekao da će nastaviti. Da se on povukao, ja bih nastavio. Mi smo skupa vodili, čuvali, pazili, a kad je on ostao ja sam se povukao. Sve je to utjecalo na odluku…’