Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Stipo Karajica, koji je preminuo u nedjelju 24. rujna u Zagrebu u 59. godini nakon kratke i teške bolesti, pokopan je u srijedu 27. rujna u Jajcu.
Misu zadušnicu u samostanskoj jajačkoj crkvi prije ukopa predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić u suslavlju s fra Jozom Grbešom, ministrom Hercegovačke franjevačke provincije, mjesnim gvardijanom fra Vinkom Markovićem i brojnom braćom franjevcima i drugim svećenicima, izvijestila je IKA.
„Gledam vaša lica i u njima vidim djelić brata fra Stipe. On je živio ljubav. Mi redovnici dijelimo Radosnu vijest, ali Stipo je znao da nije smisao samo to govoriti, nego i životom posvjedočiti. Želimo zahvaliti za dar života koji je bio iznimno bogat. On odlazi u 59. godini, a neki mogu i u 100. da ne naprave nijednu gestu osim riječi. Uvijek je naša provincija imala ljude koji su znali dijeliti život s nadom koja im je povjerena. Mi se nikad ne opraštamo, zahvaljujemo za silnu ljubav i dobro koje si učinio za naš narod, Crkvu i franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu“, rekao je fra Zdravko, koji je s fra Stipom blisko surađivao 30 godina.
Život toga fratra humanitarca bio je ispunjen brojnim konkretnim djelima ljubavi od brige za mlade, siromašne, prognane, ljude pogođene prirodnim katastrofama kroz udrugu Kruh svetog Ante. Fra Stipo je uvijek pronalazio vrijeme za svakoga i osvajao jednostavnošću, istaknuo je fra Zdravko.
„I bolestan je pomagao potrebitima u potresu na Banovini. Humanitarni rad nije mu bila profesija, nego Božji dar da u svakom pronađe Krista patnika. Stradavanje ljudi jajačkog kraja teško je proživljavao. Brojni korisnici Kruha svetog Ante ne zaboravljaju da im je pomogao kad nitko drugi nije htio. Kroz 32 godine svećeničkog života preuzimao je razne dužnosti i obveze u mjesnoj crkvi i našoj provinciji. Nesebično se davao trudeći se mladima naglasiti važnost usvajanja kršćanskih vrijednosti. Kao član uprave provincije zauzimao se za razne projekte”, rekao je jajački gvardijan fra Vinko Marković.
„Naši su mu prefekti još u sjemenišnim danima povjeravali odgovorne dužnosti, a on bi ih lakoćom obavljao kao da se za njih negdje podučavao. Tamo gdje su mnogi izbjegavali zadaće moglo se računati na fra Stipu. Vjerujemo da će kod Nebeskog Oca primiti nagrade za ono što je učinio“, dodao je fra Vinko.
Fra Jozo Grbeša pozvao je okupljene da im ljubav bude jedini životni potpis kao što je bila fra Stipi. Ravnatelj središnjice Kruha svetog Ante fra Petar Karajica istaknuo je da je fra Stipo bio pokretač mnogih inicijativa. „Volio si život koji si do kraja potrošio da bi drugima bilo dobro. Nisi se štedio, ljude si povezivao i spajao kako si samo ti to znao. Znao si s velikima i poznatima, ali nisi zaboravljao malene i potrebite. Svi smo se pitali otkud ti tolika snaga. Nisi se bojao novih početaka, gradnje, potresa ni poplava. Bio si spiritus movens za mnoge, duh koji sve pokreće. Hvala ti na tome. Imao si veliko srce i zato si puno toga radio, dugačke ruke i prste da bi drugima davao. Imao si dugačke noge da bi ljudima stizao, a ne samo čekao da netko drugi dođe”, istaknuo je.
„Bio si spontan, stvarao veze i spajao ljude. Možda te neki nisu razumjeli, bio si glasan i otvoren, mislili smo da sve možeš i da za sve imaš rješenje. Nisi htio da te sažalijevaju jer si bolestan, da drugi pate zbog tebe. Tvoje veliko srce nije izdržalo. Nedostajat ćeš obitelji, ali znamo da si pošao ususret drugom dijelu obitelji, roditeljima, sestri, bratu i našim ostalim fratrima koji su ranije umrli. Za sve ti hvala, vidimo se u radosti koju si širio. Bila ti laka ova kraljevska zemlja u Jajcu“, zaključio je fra Petar kroz suze.
Uime obitelji Karajica obratio se nećak Matej. „Bio si službenik Božji i to se osjećalo u svakoj tvojoj riječi i djelima koje si učinio. Bio si nam brat, šogor, striko i ujko, naš stup obitelji i naša vjera, to nas sad drži u ovim teškim trenucima. Najdraži fra Stipo, bio si naš ponos i ostat ćeš naš najveći ponos zauvijek. Ostavio si neizbrisiv trag na zemlji i u našim srcima. Počivao u miru Božjem, volimo te“, rekao je.
Uz molitvu i pjesmu „Kraljice neba“ zbora bogoslova pod ravnanjem fra Emanuela Josića njegova subraća odnijela su ga na ovozemaljsko počivalište na gradskom groblju Mašet.
