Zagrebačkim osvajačima medalja na Prvenstvu Europe u karateu u ponedjeljak je priređen doček. A kako ga je organizirao Zagrebački karate savez a ne naš najtrofejniji klub Hercegovina Zagreb, a u to vrijeme je kišilo, sve je upriličeno na platou Doma sportova gdje su braću Kvesić, Ivana Martinca te parakarataše Danijelu Martinović i Stipu Barića dočekali mahom mlađahni članovi Hercegovine s roditeljima.
Bilo je simpatično, klinci i klinke rasplesali su se uz “Rim Tim Tagi Dim”, no nama se čini da spomenuti sportaši zaslužuju i više od priređenog što će pokušati nadograditi Vjekoslav Šafranić, karataška legenda na čelu Sportskog saveza grada Zagreba.
Uostalom, nije slučajno premijer Andrej Plenković odlučio danas primiti karatašku delegaciju koju bi trebao predvoditi predsjednik Hrvatskog karate saveza, i glavni tajnik Europskog karate saveza, Davor Cipek. A on je iznimno ponosan s dosad najboljim rezultatom hrvatske reprezentacije na Prvenstvima Europe koja nikad, na jednom kontinentalnom natjecanju, nije osvojila čak tri pojedinačna zlata.
A da priča bude posebnija, čak tri medalje osvojili su članovi Hercegovine Zagreb, kluba koji je predvođen trenerom Danijelom Vučićem, ali i nizom drugih marljivih pregalaca, postao oslonac trofejnih pohoda hrvatskog karatea. Jer, posljednjih godina, nitko kao Hercegovci (a ovi trofejni borci su i rođeni u Hercegovini) ne puni trofejne tribine.
Uz pojedince poput Anđela Kvesića i Enesa Garibovića, posljednjih godina oslonac hrvatskom karateu bile su borbene ekipe čije su medalje ovaj put izostale. No, zato su bljesnuli pojedinci pa tako i oni (Ivan Martinac i Ema Sgardelli) koji imaju svoju vrijednost ali od njih zlato nije bilo za očekivati.
Više se ono očekivalo od Ivana Kvesića, bivšeg svjetskog prvaka, koji se nakon niza pehova vratio na najveću scenu. Ivan je najavljivao juriš na zlato ali se spotaknuo u polufinalu, protiv kasnijeg prvaka Grka Mastrogiannisa. A ostao je bez finala doslovce u posljednjim stotinkama borbe.
– Nakon što sam sekundu i devet desetinki preokrenuo borbu u svoju korist imao sam preveliku emocionalnu reakciju ni nisam ni razmišljao kako tu borbu racionalno privesti kraju. Pouka svega je da ću se od sada i kada završi borba još pet sekundi kretati kao da borba traje.
Je li toj prenaglašenoj reakciji, koja je odnijela koncentraciju potrebnu za završnicu, pripomogla i domaća publika.
– Nije, nego sam ja prije te akcije imao nekoliko akcije koje su bile blizu boda i sve je u tom času izgledalo kao finale. No, Grk je jako dobar borac od kojeg sam, evo, izgubio prvi put. A valjda je tako trebalo biti i ja sam zadovoljan i sa broncom jer sam, mogu neskromno reći, prikazao jedan od najboljih karatea na ovom Prvenstvu.
