Za Ljubinjca Petra Mihića može se reći da je pionir uzgajanja slatkog pelina, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.
Ovim poslom uspješno se bavi sad već 12 godina i ne planira stati.
Bio je jedan od najtraženijih ljudi u vrijeme pandemije korona virusa kada se govorilo pozitivnim učincima slatkog pelina u liječenju od Covida 19.
Ekipa portala Stolac.co posjetila ga je ovih dana u Ljubinju i provjerili kakvo je stanje poslije pandemije sa slatkim pelinom, a Petar ih je ugodno iznenadio.
Petar kaže da unatoč poslovnim obavezama i nadolazećim blagdanima upravo priprema zemlju za sadnju slatkog pelina.
“Do sada smo moja obitelj i ja sadili na oko 3,5 duluma, a ove godine povećavamo na 5 duluma. Posla ima puno i traje cijelu godinu, od rasadnika u prvom i drugom mjesecu, do pripremanja zemlje što upravo radim pa do sadnje i branja”, navodi.
Najprije nas je zanimalo kako je Petar uopće došao na ideju slatkog pelina, a on odgovara vrlo jednostavno:
”Tada je bila pomama za sadnjom smilja, a ja nisam htio! Naravno osim toga razlog je bio i bolest njegova oca (karcionom) i tada smo prvi put čuli za neke pozitivne učinke slatkog pelina iz alternativne medicine u Kini te smo odlučili pokušati i evo zadržali smo se do danas”, odgovara Petar za stolac.co.
“Otac je hvala Bogu imao operaciju i danas je živ i dalje radi i pomaže”, navodi.
Petar kaže da po dulumu kada se sve osuši ima oko 40 kg materije za pravljenje tinkture, cvjetnog praha i čaja.
Masa bi mogla biti i veća kada bi se zalijevalo, ali to ne radimo jer bi kvaliteta bila slabija.
”Ova biljka zaista ima ljekovita svojstva i gotovo svakodnevno mi se javljaju ljudi koji to potvrđuju. Ukoliko nešto i ostane imamo načina da napravimo i ulje”, navodi i dodaje:
”Stanovništvo Hercegovine u prošlosti je konzumiralo čaj od slatkog pelina i ne vidim načina zašto ne bi i dalje”.
Posebno je ponosan na to da je čaj dospio u skoro sve zemlje Europe, Kanadu, Ameriku, Australiju.
Petar kaže da ima još neke ideje za malo drugačiju prezentaciju proizvoda, ali to ostavlja za budućnost.
