U Federaciji Bosne i Hercegovine nedostaje oko 40.000 radnika za očuvanje postojećih radnih procesa, dok stručnjaci napominju da nedostaje oko 200.000 radnika za očuvanje sustava mirovinskog osiguranja, a pitanje reindustrijalizacije i očuvanja domaće radne snage danas je pitanje dugoročne stabilnosti gospodarskog i društvenog sustava, rekao je inicijator ideje o reindustrijalizaciji Federacije i član Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije Adnan Smailbegović.
Istaknuo je da problem nedostatka radne snage više nije isključivo pitanje gospodarstva, već pitanje funkcioniranja cijelog društvenog sustava, uključujući mirovinski i zdravstveni sektor.
“Ako nemamo dovoljno zaposlenih, dugoročno neće biti nikoga tko će puniti mirovinske fondove, financirati zdravstveni sustav i nositi gospodarski razvoj zemlje. O tome moramo otvoreno i bez uljepšavanja stvarnosti govoriti”, rekao je Smailbegović.
Posebno je naglašeno da Federacija Bosne i Hercegovine danas ima jedan od najnepovoljnijih omjera između broja zaposlenih i umirovljenika u Europi.
Prema dostupnim podacima, na jednog umirovljenika dolazi tek oko 1,15 zaposlenih radnika, dok je europski prosjek oko 1,7, a neka europska gospodarstva imaju više od tri radnika po umirovljeniku.
Čak i kada bi se odmah zaposlili svi nezaposleni s evidencije Zavoda za zapošljavanje, što je naravno nemoguće, čak i u tom slučaju omjer bi bio 1,72 zaposlenih po umirovljeniku.
„To nije statistički problem, već pitanje održivosti sustava. Ako želimo dugoročno dostići europski prosjek i stabilizirati mirovinski i gospodarski sustav, potrebno nam je oko 200.000 radnika više nego što ih imamo danas“, rekao je Smailbegović.
Također je upozorio na kontinuirani odlazak radno sposobnog stanovništva, posebno mladih, koji zbog nedostatka perspektive napuštaju Bosnu i Hercegovinu.
„Ljudi ne odlaze samo zbog plaća. Odlaze jer ovdje ne vide sigurnost, stabilnost i mogućnost planiranja svoje budućnosti. I upravo zato više nemamo luksuz čekanja i odgađanja ozbiljnih ekonomskih odluka. Kao ključni odgovor na postojeće izazove potrebna su dugoročna ulaganja u industrijsku bazu ove zemlje, odnosno potreba za sustavnom reindustrijalizacijom i snažnijim razvojem proizvodnih kapaciteta“, rekao je Smailbegović.
Naglasio je da industrija ima središnju ulogu u razvoju gospodarstva, jer izravno generira najveći broj radnih mjesta i pokreće cijeli lanac drugih djelatnosti, od prometa i logistike do energetike i usluga.
„Reindustrijalizacija nije stvar jedne industrije ili jednog sektora. Jedna tvornica ne samo da stvara radna mjesta unutar svojih pogona, već pokreće i cijelo lokalno gospodarstvo“, rekao je Smailbegović.
Kao prioritetne mjere navedeni su privlačenje stranih ulaganja, poticanje domaćih tvrtki na ulaganja i širenje proizvodnje, smanjenje opterećenja poslom i povećanje produktivnosti i ulaganja u tehnologiju, kao i ozbiljne reforme u obrazovnom sustavu.
