Je li bjeloruski satrap, nelegalni predsjednik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko zaista spasio Vladimira Putina od pada i Rusiju od kaosa građanskog rata!? Naime, posve neočekivano, pokazalo se da je glavni pregovarač s vođom vojne pobune, šefom plaćeničke skupine Wagner Jevgenijem Prigožinom, bio baš Lukašenko.
Prema onome što objavljuju prorežimski mediji u Minsku, Lukašenko je bio ključni čovjek koji je svog prijatelja (njihovo drugarstvo traje duže od 20 godina) Jevgenija nagovorio da okonča puč i zaustavi svoje trupe koje su se nesmetano približavale Moskvi, koja je bila u panici. Ljudi su bježali iz grada, a s vojnog aerodroma odletio je i Putinov predsjednički zrakoplov, ali ni do danas nije jasno je li ruski predsjednik bio u njemu ili je, kako tvrdi njegov glasnogovornik Dmitrij Peskov, “u svojem kabinetu radio s dokumentima”.
Kako piše ruski neovisni portal Meduza, Lukašenkova je ideja bila da Prigožinu zauzvrat ponudi “smještaj” u Bjelorusiji, a na sve to su se u Kremlju složili, samo da što prije završi za njih neugodni i opasni prevrat. Prema navodima Meduze, Jevgenij Prigožin je na početku pobune odbijao pozive iz Kremlja, ali je kasnije i sam “pokušavao doći izravno do Putina”, ali on je ignorirao te pozive jer “Prigožin nije njegova razina”.
S Prigožinom su razgovarali, navodi Meduza, šef Putinove administracije Anton Vajno, sekretar Vijeća nacionalne sigurnosti Nikolaj Patrušev (čovjek za kojeg se tvrdi da je trenutačno najmoćniji čovjek u Putinovu okruženju, a neki idu čak tako daleko da njega dovode u vezu s Prigožinovim pučem tvrdeći kako će upravo on izvući najveću korist od pobune) te Boris Grizlov, ruski veleposlanik u Bjelorusiji, a potom je, kaže legenda, sve završio i dogovorio Lukašenko.
Nije baš jasno (medijska nagađanja su različita) je li se Lukašenko ponudio sam ili su u Kremlju tražili njegov angažman, ali u svakom slučaju Lukašenko je posredovao između Kremlja, odnosno Putina i Prigožina. Rezultat tih pregovora bilo je odustajanje od puča, ali ima dosta nedorečenosti u priči oko daljnje sudbine Prigožina i tog njegovog sklanjanja u Bjelorusiju.
Naime, Putin je pobunu nazvao veleizdajom i najavio žestoki obračun s pučistima, nakon čega je Dmitrij Peskov najavio “amnestiju sudionicima” i povlačenje “krivične prijava za izdaju i pobunu”. No, ako je prijava povučena, od čega se skriva i bježi Prigožin!? No, sada prorežimska agencija Interfax ipak navodi da krivična prijava protiv Prigožina nije povučena. A i Meduza, pozivajući se na svoje izvore u Kremlju, navodi kako “Putin tako nešto neće oprostiti”.
Prigožin je, tvrdi, “odustao jer je shvatio da će pasti ruska krv”, premda je u povremenim sukobima na tom putu prema Moskvi, navodi Meduza, “poginulo čak 13 ruskih pilota”. No, kakva je zaista uloga Lukašenka tek će se vidjeti, ali bjeloruski neovisni mediji navode da on sebi već oko toga “podiže spomenik”, premda su režimski mediji prilično suzdržani, a i on sam još nije oko toga izašao u javnost, već se sve odvija preko priopćenja iz vlade ili predsjedničkog ureda.
No, Lukašenko neće propustiti priliku da Putinu naplati posredničku ulogu, iako se sve više tvrdi da je on bio tek “protočni bojler” za kremaljske prijedloge, koje je navodno više sročio Patrušev, negoli Putin, a i sam vjerojatno nije imao ovlasti za neke svoje improvizacije. Sada se mnogi pitaju gdje je Prigožin, je li u Bjelorusiji ili, kako navode, pak, neki ruski blogeri, već u bespućima Afrike.
