Unatoč značajnom padu cijene energenata, a kojemu svjedočimo svakodnevnim posjetom benzinskim crpkama, kao i činjenicom da je otkupna cijena primarnih poljoprivrednih proizvoda na iznimno niskim razinama, potrošači u BiH i dalje, unatoč javnim kampanjama, pa i potezima vlasti, svjedoče poskupljenjima osnovnih životnih potrepština, piše Večernji list BiH.
Na europskom smo dnu
Uz ranije istaknut podatak kako prosječno bh. kućanstvo na prehranu troši više od 40 posto mjesečnih primanja, dok je europski prosjek nešto veći od 14 posto, jasno upućuje na nerazmjer visine osnovnih primanja i inflacijskih udara na potrošačke cijene, a kada se tome doda i činjenica da je zemlja previše ovisna o uvozu, dolazimo do situacije u kojoj smo sve bliže scenariju u kojemu će većina mjesečnih primanja ići upravo na prehranu. A novi udar svjedočimo upravo ovih dana, i to na onu najosnovniju namirnicu – kruh.
On je, kako navode građani koji su nam se obratili, poskupio za 15 feninga, i to bez nekog objašnjenja, a posebno je zabrinjavajuće što novi rast cijena dolazi u vremenu kada svjedočimo padu cijena nafte na svjetskim burzama, ali i na domaćim benzinskim crpkama.
Dakle, u startu otpada argument kako bi rast cijena kruha bio uvjetovan energentima. Uvidom u podatke Agencije za statistiku, doduše za veljaču ove godine, te usporedbom s podacima iz veljače protekle godine, dolazimo do nekih zanimljivih zaključaka. Tako je prosječna cijena dizela u veljači 2025. bila 2,50 KM po litri, dok je godinu prije ona iznosila 2,70 KM. Svakako je za očekivati i da će podaci za ožujak, a čija se objava uskoro očekuje, potvrditi kako je u međuvremenu cijena goriva dodatno pala.
Cijena brašna se pak nije mijenjala; usporedbom podatka iz veljače ove i veljače protekle godine vidljivo je kako je prosječna cijena i dalje u prosjeku marku i pol za kilogram. No, iz nekog neobjašnjivog razloga cijena kilograma kruha porasla je za 20 feninga. Ne zaboravimo kako je otkupna cijena pšenice od 30 do 40 feninga, a otkupna cijena brašna ispod 1 KM, dok, s druge strane, građani izdvajaju, a to je očito, znatno više sredstava, što se i površnim promatranjem jednostavno ne može uklopiti u računicu troškova, poput plaća radnika u pekarnicama, struje i repromaterijala.
Niz je primjera
Nije kruh jedini ilustrativni primjer koji upućuje na sve teže stanje koje zahtijeva, očito je, dodatne reakcije vlasti. Primjerice, lani u veljači kilogram junetine bez kosti koštao je 20,70 KM, dok je godinu dana poslije poskupio na 22,90, a značajan rast bilježi i tvrdokorni sir, čiji je kilogram protekle godine koštao 15,50 maraka, dok je u veljači ove njegova prosječna cijena čak 17,80 maraka. Primjeri koje smo naveli samo su neki od pokazatelja stanja u području prehrane, a podatke o prosječnim cijenama jasno prate i oni o potrošačkoj košarici.
Prema posljednjim podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, najveći udio u potrošačkoj košarici čini upravo prehrana (44,63 posto), dok je u istom mjesecu prošle udio prehrane bio 43,72 posto. Ako se ovakav trend nastavi, neće proći mnogo vremena prije nego prehrana bude uzimala polovinu mjesečnog proračuna kućanstava u Bosni i Hercegovini. Izlaz iz situacije je moguć na više načina, od onog najsloženijeg, a to je znatnije ulaganje u domaću proizvodnju, pa do najjednostavnijeg, odnosno “trikova” koje smo neopravdano zaboravili poput pečenja kruha kod kuće.
