U naselju Lepenica, smještenom u općini Kiseljak, zabilježen je primjer doseljavanja mlade osmočlane obitelji Batinić, koja očekuje dolazak devetog člana. Lucija i Paul Batinić odlučili su se preseliti iz Sarajeva u Lepenicu početkom kolovoza, tražeći mir i bolju kvalitetu života za svoju djecu, piše ARTinfo.
Unatoč poslovnim obvezama vezanim uz Sarajevo – Paul je programer, a Lucija psiholog – ovaj je par u Lepenici pronašao mirnoću, zelenilo i blizinu prirode, što su ključni razlozi za njihovu odluku o preseljenju. Posebno im je važna bila i blizina crkve, jer su oboje katolici te djecu odgajaju u skladu s kršćanskim vrijednostima, kao i postojanje škole koja radi prema hrvatskom planu i programu, piše Artinfo.ba.
Njihov dolazak oživio je naselje koje, poput mnogih drugih u Bosni i Hercegovini, suočava s odlaskom mladih i smanjenjem broja školske djece. Mnoge obitelji u ovom kraju prisjećaju se vremena kada su obitelji sa šest ili više djece bile uobičajene, a dolazak obitelji Batinić podsjetio ih je na te dane. Župnik fra Ivica Tomas, iz župe Banbrdo-Lepenica, izrazio je radost zbog dolaska ove obitelji, naglašavajući da su donijeli novo ozračje u crkvu, posebice tijekom mise koju redovito pohađaju.
Lucija i Paul Batinić, podrijetlom iz Travnika i Bugojna, upoznali su se u Katoličkom školskom centru u Travniku, gdje su oboje redovito dolazili na misu. Njihovo poznanstvo se razvilo kroz razgovore u crkvi, a Paulova majka bila je ključna u njihovom upoznavanju. Paul se, nakon 15 godina života u Americi, odlučio vratiti u Bosnu i Hercegovinu, motiviran ljubavlju prema Luciji i željom za obiteljskim životom u rodnoj zemlji. Obitelj je rasla, a Paul i Lucija, koji su u djetinjstvu iskusili progonstvo iz Bugojna i Travnika, danas ponosno odgajaju šestero djece, s očekivanjem sedmog djeteta.
Jedan od ključnih razloga preseljenja u Lepenicu bila je potreba za većim životnim prostorom. U Sarajevu su cijene stanova visoke, a opcije ograničene na stare zgrade, stoga su odlučili napustiti glavni grad. Lepenica, koja im je dovoljno blizu za svakodnevni odlazak na posao, pruža im ono što Sarajevo ne može – mir, prirodu, blizinu crkve i školu koja odgovara njihovim uvjerenjima.
Obiteljski dani kod Batinića započinju ranim buđenjem; Lucija vodi djecu u školu, dok Paul, koji koristi pogodnosti rada od kuće, priprema doručak za najmlađe. Nakon povratka iz škole, Lucija odlazi na jutarnju misu, jer je vjera temelj njihovog obiteljskog života. Vjera im daje snagu i oslonac, a djeca su, kako kažu, znak Božje ljubavi. Paul i Lucija su se složili da žele imati više djece, s naglaskom na „koliko im Bog da“. U njihovom domu uvijek vlada vesela atmosfera ispunjena dječjim smijehom i igrom, a obitelj se već polako prilagođava životu u Lepenici.
Lokalna zajednica ih je srdačno prihvatila, a susjedi ih rado pozdravljaju sa slatkišima za djecu te iskazuju radost kad ih vide na ulicama. Lucija i Paul vjeruju da će se brzo i potpuno uklopiti u novu sredinu, a vrijednosti koje njeguju – vjera, obitelj i ljubav prema Bogu – smatraju temeljem za daljnji razvoj obitelji i zajednice. Lucija ističe kako obitelji s više djece vidi kao znak Božje ljubavi i nade za svoj narod. Vjeru i pouzdanje u Boga smatra ključnima, a onima koji razmišljaju o sličnim koracima poručuje da se prepuste Božjoj volji.
