Sve je manje vremena do uzvratne utakmice trećeg pretkola doigravanja za Europsku ligu u kojoj će HŠK Zrinjski sutra gostovati kod Breiđablika u Kopavoguru, predgrađu islandske prijestolnice Reykjavika.
PIŠE: Vedran Bernadić
Nakon dugo vremena nema neke prevelike strepnje u redovima Plemića uoči uzvratnog susreta. Nakon prošlotjednog razaranja Islanđana pod Bijelim brijegom i velikih četiri gola razlike pred uzvrat jasno je da je sve u rukama, bolje rečeno nogama, mostarskih nogometaša. Jedina žal ostaje za ona dva pogotka koja je Breiđablik postigao s igračem manje u trenutcima kada su bili zreli da na ovaj divni otok ponesu barem deset lopti u svojoj mreži natrag.
Ovdašnji mediji su nakon susreta bili pomalo rezignirani, ali i šokirani jer su očekivali mnogo neizvjesniji susret pa ni u najluđim snovima nisu očekivali potop koji ih je snašao u Mostaru.
Nakon prošle oprezne najave, danas se očekuje veća ležernost, pa ipak, valja upozoriti na nekoliko čimbenika, a to je prije svega činjenica da će Zrinjski ovdje igrati u drukčijim uvjetima kao što su recimo umjetna trava, jesen u sred kolovoza i neopterećen tim koji nema što izgubiti i koji će svom snagom krenuti naprijed. No to ne mora biti ni loša vijest kada se pogleda prošli susret i obrana Breiđablika koja je častila kao nekad pokojni Toma Zdravković po beogradskim splavovima.
Uz pristup i koncentraciju iz prvih 60 minuta mostarskog susreta, Zrinjski se na Islandu, osim klime nema ničeg bojati. A i ovo ljeto je za islandske prilike jako toplo i čak je neki dan u medijima, nakon što kiša nije padala “čak dva tjedna” osvanula tema u kojoj su lokalci izrazili veliku zabrinutost za klimu i klimatske prigode ovih dana na sjeveru Europe.
Bilo kako bilo, sutra ću dan iskoristiti za posjet Plemićima u hotelu Park Inn nedaleko od Keflavika, te za susret s navijačima koji su potegli čak 3600 kilometara od Mostara da bi pružili podršku Zrinji. Usporedbe radi, Armenija je od našeg Mostara udaljena nekih 3000 km, pa će ovo zasigurno biti rekordno daleko putovanje za Ultrase i sve one kojima je Zrinjski u srcu.
Usput, Zrinjskim sam nepovratno zarazio i Poljaka Mateusza koji nestrpljivo čeka svoj dres ( onaj sa slike je moj, logično), te jednog Islanđanina koji mi je nakon utakmice poslao kratku poruku: “Bolji ste od nas”. Čuj to, zar jesmo? 🙂
Kao što rekoh, samo blaga nestrpljivost do trenutka kada će HŠK Zrinjski postati prvi bh. klub koji je osigurao europsku jesen i natjecanja po grupama Europske ili Konferencijske lige.
Nego, ako ispadnemo, zapalit ću laptop, a onda i spaliti i pepeo koji ostane iza njega, a pisanjem ću se nastaviti baviti eventualno u idućem životu.
Bit će to sve dobro. Javimo se sutra s nekim fotografijama s ekipom, a što se tiče utakmice, još je velika neizvjesnost i dilema: Da li otići po sina na aerodrom ili ispratiti prolaz u europsku jesen?
Bilo kako bilo, čitamo se. Nadam se.
