Građani sve teže žive, no to ne mogu razumjeti političari navikli na luksuz. Krize ih uglavnom nisu doticale. Ovog puta za vlasti u RS je drugačije. Dosad su nedostupnost novca na međunarodnom financijskom tržištu nadomještali zaduženjima na domaćem. No, i taj izvor sad presušuje nakon signala iz Washingtona. A, iz Američkog veleposlanstva danas, uz već staro pitanje gdje je novac, imaju i novo pitanje za entitetsku vladu.
Okolnosti usljed američkih sankcija su nekorektne, a Milorad Dodik će po prvi put reći i izvanredne – jer domaće banke odbijaju suradnju s Vladom Republike Srpske, zbog pritiska Washingtona.
“U financijskom smislu, hodaju po bankama i prijete, ako surađujete s Vladom Republike Srpske, imati ćete probleme, zatvorit ćemo vam račune, a to znači ugasiti ćemo banku”, kaže Milorad Dodik, predsjednik RS.
Oporba šuti ili upozorava
Takve okolnosti znače poteškoće pri realizaciji planiranih zaduženja na domaćem financijskom tržištu. Zaključno sa svibnjem ove godine Vlada se već zadužila dugoročno za 90, od proračunom planiranih 140 milijuna KM. Gdje i kako će pronaći 810 milijuna KM koliko je planirani iznos zaduženja na međunarodnom financijskom tržištu nije poznato, jer od prošle godine međunarodno financijsko tržište za vlast u Banjaluci nije dostupno.
“Stanovništvu našem je poznat termin reprogram, samo je nama onemogućeno da reprogramiramo obveze na Bečkoj burzi prošle godine kada smo morali 300 milijuna dodatno vratiti jednokratno i nije dozvoljeno da napravimo revolving i idemo dalje”, rekao je Dodik.
I dok vlast, ne dajući odgovore na ključna pitanja uvjerava građane da će problemi biti prevaziđeni, oporba uglavnom šuti ili upozorava.
“To je rezultat jedne loše politike vladajućeg Dodikovog režima koji je doveo Republiku Srpsku i njezine građane u ozbiljnu opasnost kad je u pitanju ekonomska budućnost i financijska stabilnost Republike Srpske”, kazao je Branislav Borenović, predsjednik PDP-a.
Da bi, ne dođe li do konkretnije promjene, politika sankcija mogla biti nastavljena čulo se u američkom Senatu prilikom izlaganja pomoćnika američkog državnog tajnika. James O’Brien kaže, sankcije daju rezultate. Iz njegovog izlaganja, zaključuje se, politika mrkve na štapu mogla bi biti nastavljena.
“Predsjednik Dodik osjeća veliki pritisak i mislim da možemo raditi koristeći naše sankcije, koristeći bonnske ovlasti i koristeći pritisak ovog pristupanja EU da počnemo mijenjati političke okolnosti”, naveo je James O’Brien, pomoćnik državnog tajnika SAD.
Suprotno signalima iz Washingtona, vlast u Banjaluci nastoji pronaći mehanizam za izbjegavanje sankcija čak i pretvaranjem entitetske Investicijsko-razvojne banke u komercijalnu, što nije promaklo Američkom veleposlanstvu koje je podsjetile da je prvobitna ideja IRB-a pomoć malim poduzetnicima i obiteljima koje kupuju dom, zbog čega pitaju:
“Zašto izbjegavanjem sankcija riskirate budućnost stanovnika RS u korist tako malobrojnih?”
Igra mačke i miša
S obzirom na sve okolnosti, za ekonomista Zorana Pavlovića jasno je da je po srijedi ne samo sankcioniranje pojedinaca, odnosno najviših dužnosnika Republike Srpske već i tiho, ali vrlo jasno sankcioniranje entitetske Vlade.
“Može se apsolutno zaključiti, ali to je bilo jasno od početka, da postoji čitav niz razloga zbog kojih je američko Ministarstvo financija odlučilo da ima stroži i trajni pritisak na Vladu Republike Srpske”, istaknuo je ekonomist Zoran Pavlović.
Za Ameriku argumenti su uglavnom narušavanje Dejtonskog sporazuma i korupcija. Za dužnosnike u Banjaluci po srijedi je kažnjavanje zbog zaštite Dejtonskog sporazuma. Igra mačke i miša kojoj svjedočimo rezultat je, neki će reći, i loše kadrovske politike u američkoj diplomaciji.
“Očigledno je da ovaj čovjek da kažem, trenutni veleposlanik, ne pronalazi način kako prići vlastima Republike Srpske, da s njima uspostavi neku suradnju koja bi bila iole diplomatska”, kazao je ekonomist Bojan Lučić.
Vlast u Banjaluci uzda se u promjenu koja bi u Američkom veleposlanstvu u Bosni i Hercegovini trebala uslijediti krajem godine. Ipak, upitan je taj argument s obzirom na to da – kako su godine prolazile od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma – tako su odnosi s američkim diplomatama bivali sve gori.
