Bilo je 10. kolovoza 2003. godine. Dan kada je Luka Modrić odigrao svoju prvu seniorsku nogometnu utakmicu u porazu Zrinjskog protiv Širokog Brijega (3-0). Od tada je dosegnuo neviđene visine u nogometu, postao najveći hrvatski nogometaš u povijesti, odveo Hrvatsku do povijesne srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji te se etablirao kao jedan od najvećih veznjaka svih vremena.
Luka je napustio Zrinjski 2004. godine kao zreliji i otporniji igrač, a nakon točno 20 godina vratio se u Mostar, mjesto koje uvijek budi njegove najdraže uspomene. Bio je poseban gost na premijeri dokumentarnog filma “HŠK Zrinjski – Priča o ponosu”. Kada se pojavio ispred Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača, svi su željeli biti blizu njega. Htjeli su ga dotaknuti, razgovarati s njim, fotografirati se s njim. Iako je proveo samo godinu dana u Zrinjskom, ponosno može reći da je za njih bio najbolji igrač na svijetu. Tom prilikom dao je kratki intervju za klupske službene kanale.
“Kako se osjećaš vrativši se na mjesto gdje si započeo svoju karijeru nakon 20 godina?”
Predivno. Rekao sam ljudima koji su došli sa mnom, tati i svima, kako smo se približavali Mostaru, srce mi je počelo brže kucati, emocije su se probudile. Drago mi je biti ovdje nakon 20 godina, sretan sam što sam došao – rekao je Modrić.
“Što ćeš najviše pamtiti iz svog vremena u Zrinjskom?”
Stekao sam puno prijatelja, ali najviše ću pamtiti ljubav navijača. Zato igramo nogomet, to nas čini sretnima i ponosnima kada osjetimo ljubav navijača. Čak i nakon 20 godina od kada sam otišao, osjećam ljubav navijača iz Mostara, Hercegovine. To je nešto što ostaje zauvijek, i to ću najviše cijeniti.
“Prvi trofej koji si primio bio je od navijača Zrinjskog, veliko priznanje za tebe kao mladog igrača.”
To je za mene bilo veliko priznanje, to samo potvrđuje ono što sam rekao. To mi je najviše ostalo u sjećanju, svi trofeji su prolazni, ali ljubav koju ti ljudi pokazuju, znaš da si napravio nešto dobro. Iako sam bio tamo samo godinu dana, navijači su cijenili što sam uvijek davao sve od sebe za klub i momčad, prepoznali su to, i odatle dolazi njihova ljubav i vjernost prema meni.
“Tvoj nogometni put bio je izazovan, krenuo si iz Zrinjskog, dostigao velike visine, postao si najbolji igrač na svijetu. Možda si inspiracija mladim igračima da krenu istim putem?”
Vrijeme provedeno u Zrinjskom i kasnije u drugim klubovima na posudbama puno mi je pomoglo. Svako ima svoj put, moj je bio takav. Došao sam u ligu koja je bila prilično čvrsta i grublja, što mi je kao 18-godišnjaku pomoglo nositi se s seniorskim nogometom i izazovima. Zato uvijek naglašavam da mi je ta godina puno pomogla. U tim mlađim godinama, najvažnije je igrati jer samo kroz igru možeš napredovati. Sve je dobro ispalo za mene, puno sam igrao u Zrinjskom pa sam otišao u druge klubove. Ponekad igraš manje, ponekad više, pa je teže razvijati se, ali meni je išlo kako treba.
“Zrinjski je napredovao puno u posljednjih 20 godina, osvojio osam naslova prvaka i tri naslova Kupa. Kako danas gledaš na Zrinjski, i jesi li imao priliku pratiti jedan od najvećih preokreta u Europi kada je klub stigao od 0-3 do 4-3 protiv AZ Alkmaara?”
Tamo sam rekao Laki da sam ih ja ojačao kada sam otišao, tek tada su počeli osvajati titule, haha. Pratim rezultate, a taj preokret protiv AZ-a bio je nevjerojatan. Atmosfera na stadionu i utakmica bili su fenomenalni. Zrinjski je puno napredovao, a titule i nastupi u Europi to potvrđuju – zaključio je Luka.
