Anegdote, uspješni i manje uspješni trenuci, savršeni nasljednici, posljedice rastanka… O svemu tome govorio je Goran Ivanišević u prvom velikom intervjuu nakon prekida suradnje s Novakom Đokovićem.

U dugotrajnom razgovoru za SportKlub, Ivanišević se osvrnuo na nepunih pet godina druženja sa srpskim reketom, među brojnim uspjesima broji devet Grand slamova. Posljednji turnir Ivanišević i Đoković odradili su u Indian Wallesu, Nole je zatim uzeo stanku i preskočio Miami, a upravo tijekom te pauze objavio kraj suradnje.

– Bilo je uzbudljivo, velika je čast, ponos i odgovornost. Turbulentno, ali ne u smislu naše suradnje, nego svega što smo prošli. Zezali smo se uvijek, tamo gdje ja dođem, uvijek neka sra** moraju biti. US Open, pa njegovo rame, nesretna korona… On je institucija, najveći tenisač svih vremena i jedan od najvećih sportaša svih vremena. Ljudi uvijek imaju potrebu nešto pisati, savjetovati, uvijek si pod nekim reflektorima… Kao trener, uvijek sam glavni krivac i ostaje na vjetrometini. Zahvalan sam Novaku do kraja života na prilici, rezultate nitko ne može izbrisati. Sve je crno na bijelo.

Koji su razlozi rastanka?

– Čitao sam puno, no ljudi moraju uvijek pisati, a nitko nije bio ni blizu da bi pogodio. Pravi razlog je zasićenje, ovo je bilo izuzetno teških pet godina. Ne zaboravite da je Novak u jednom trenutku bio označen kao svjetski negativac zbog necijepljenja, pa ne smiješ ovo ili ono… Stalno si u nekom među koraku. Igraš, ne igraš… No, kad sve zbrojimo, napravili smo veliku stvar za tenis.

Rastanak se dogodio u Americi?

– Ma nije. Ja sam to osjetio, najiskrenije, još prošle godine. Neću reći na Wimbledonu, no tada me pogodilo i teško mi je palo. Svaka čast Alcarazu, bio je bolji, sve je išlo na jedan-dva poena. No, da se ne vraćamo unazad. Amerika? Nevjerojatno, finale Cincinnatija i US Open, ali tu sam osjetio da je blizu kraj. Na kraju dana, Novak je rekao jednu dobru stvar: “Nema pravog, nema krivog trenutka”. Samo trenutka kad se to desi i donese odluka. Pričali smo, možda smo trebali napraviti prošle godine. Ja sam nakon US Opena imao operaciju koljena, nisam bio ‘in‘ šest-sedam tjedana. Bio je lagani zamor materijala u meni i njemu. Ljudi govore kao da smo imali najturbulentniji odnos, ali to nije istina. Novak je takav bio sa svima. Iskreno, njegova komunikacija na terenu je uvijek bila dozvoljena. Sve je dozvoljeno tada.

Anegdote, uspješni i manje uspješni trenuci, savršeni nasljednici, posljedice rastanka… O svemu tome govorio je Goran Ivanišević u prvom velikom intervjuu nakon prekida suradnje s Novakom Đokovićem.

U dugotrajnom razgovoru za SportKlub, Ivanišević se osvrnuo na nepunih pet godina druženja sa srpskim reketom, među brojnim uspjesima broji devet Grand slamova. Posljednji turnir Ivanišević i Đoković odradili su u Indian Wallesu, Nole je zatim uzeo stanku i preskočio Miami, a upravo tijekom te pauze objavio kraj suradnje.

– Bilo je uzbudljivo, velika je čast, ponos i odgovornost. Turbulentno, ali ne u smislu naše suradnje, nego svega što smo prošli. Zezali smo se uvijek, tamo gdje ja dođem, uvijek neka sra** moraju biti. US Open, pa njegovo rame, nesretna korona… On je institucija, najveći tenisač svih vremena i jedan od najvećih sportaša svih vremena. Ljudi uvijek imaju potrebu nešto pisati, savjetovati, uvijek si pod nekim reflektorima… Kao trener, uvijek sam glavni krivac i ostaje na vjetrometini. Zahvalan sam Novaku do kraja života na prilici, rezultate nitko ne može izbrisati. Sve je crno na bijelo.

Koji su razlozi rastanka?

– Čitao sam puno, no ljudi moraju uvijek pisati, a nitko nije bio ni blizu da bi pogodio. Pravi razlog je zasićenje, ovo je bilo izuzetno teških pet godina. Ne zaboravite da je Novak u jednom trenutku bio označen kao svjetski negativac zbog necijepljenja, pa ne smiješ ovo ili ono… Stalno si u nekom među koraku. Igraš, ne igraš… No, kad sve zbrojimo, napravili smo veliku stvar za tenis.

Rastanak se dogodio u Americi?

– Ma nije. Ja sam to osjetio, najiskrenije, još prošle godine. Neću reći na Wimbledonu, no tada me pogodilo i teško mi je palo. Svaka čast Alcarazu, bio je bolji, sve je išlo na jedan-dva poena. No, da se ne vraćamo unazad. Amerika? Nevjerojatno, finale Cincinnatija i US Open, ali tu sam osjetio da je blizu kraj. Na kraju dana, Novak je rekao jednu dobru stvar: “Nema pravog, nema krivog trenutka”. Samo trenutka kad se to desi i donese odluka. Pričali smo, možda smo trebali napraviti prošle godine. Ja sam nakon US Opena imao operaciju koljena, nisam bio ‘in‘ šest-sedam tjedana. Bio je lagani zamor materijala u meni i njemu. Ljudi govore kao da smo imali najturbulentniji odnos, ali to nije istina. Novak je takav bio sa svima. Iskreno, njegova komunikacija na terenu je uvijek bila dozvoljena. Sve je dozvoljeno tada.