Zapadna Europa se priprema za opasnost rata s Rusijom čiji je zalog demokratski društevni poredak i sistem europskih vrijednosti koji “Putinova Rusija” smatra “zastarjelim, izvitoperenim”, prenose analitičari u Europskoj uniji stavove većine političara u Europi.
Tvrdokornost i izdržljivost Rusije su nakon dvije godine rata iznenadili i zatekli NATO i pomagače Kijeva u sukobu s Rusijom, ali čelnici EU-a su stavili do znanja da Eoropska unija ostaje ujedinjena i da će podržavati Ukrajinu “dokle god bude potrebno”.
EU istovremeno pravi ozbiljne planove za izgradnju vlastite obrane ojačavanjem vojne snage jer ruska invazija na Ukrajinu je uzdrmala sigurnosne temelje Zapadne Europe, dugo uvjerene da je rat prošlost i da se treba posvetiti društvenom i ekonomskom razvoju.
To, uz ostalo, navodi španjolski list La Vanguardia, koji ističe zaključke političara i analitičara da je „ruska invazija razbila sigurnosni poredak nakon kraja hladnog rata i da se svijet probudio usred nove, za stari kontinent opasne, geopolitičke stvarnosti“.
Francuski dnevnik Le Monde naglašava nužnost pojačane izgradnje europske obrambene moći s obrazloženjem da Moskva vodi rat u Ukrajini ne samo za teritorijalne ciljeve. Le Monde dodaje da je i šef ruske države Vladimir Putin sam predočio da je riječ o „sukobu od životne važnosti, opstanka, vođenog protiv sistema vrijednosti koji čini srž europskog modela“.
List francuskih poslovnih krugova Les Echos upozorava da „treba promijeniti stanje duha naših društava jer ruska prijetnja neće nestati, bez obzira na rat u Ukrajini“.
Le Figaro se još oštrije nadovezuje na to i kaže da je „Europa pred životno važnim izborom: Ili će je šef Kremlja razbiti u sitne dijelove ili će Europa stvoriti snagu da mu se odupre“.
Analitičari i mediji na Zapadu upozoravaju na velike sumnje oko toga koliko i kako će se ukrajinski rat završiti i sad se u Zapadnoj Europi uveliko radi na objedinjavanju europskog obrambenog ustrojstva i nastavku pomoći Ukrajini u novcu i oružju, kako bi se pred “Putinovu Rusiju” i njene imperijalne težnje postavio sigurnosni bedem.
Velike nedoumice su se pojavile u vladajućim krugovima i javnosti europskih zemalja oko toga hoće li Amerika nastaviti pružati vojnu i financijsku podršku Kijevu, posebno ako na vlast u Washingtonu ove godine ponovno dođe Donald Trump.
Macron okupio europske čelnike u Parizu
Francuski predsjednik Emmanuel Macron je u Parizu sazvao sastanak vođa i ministara vodećih zemalja EU-a da bi se „razmotrilo kako osnažiti suradnju partnera radi podrške Ukrajini“.
Vodeći francuski generali i stručnjaci kažu da „Europska unija mora stvoriti konvencionalnu moć na temelju nacionalnih vojski, razviti vojnu industriju i ozbiljno razmisliti o nuklearnom štitu“.
U analizi britanskog instituta King’s College se ističe i da će vojna podrška Kijevu biti presudna za daljnji tijek rata, jer “tad Putin može sagledati, u trećoj ratnoj godini, da rat ne može dobiti, kako je to izgledalo u drugoj godini”.
Ima i (malobrojnih) mišljenja upozorenja da Rusija nije tako svemoćna, da će možda ipak prihvatiti pregovore i primirje, ali možda u širem okviru stvaranja novog poretka europske sigurnosti.
Tako list Neatkarīgā u Litvi, jednoj od baltičkih zemalja, upozorava da u Europi “sve više raste uvjerenje da Putin neće upasti ‘ovamo’ s tenkovima nakon kapitulacije Ukrajine jer to bi bilo da se ponovo živi kao u doba hladnog rata”.
U zapadnim medijima se pojavila i analiza moskovskog Instituta za suvremeni razvoj u kojoj se kaže da je „očito da treća godina rata Rusija – Ukrajina nije samo tragičan regionalni sukob, već i sukob civilizacija i preuređenje svjetskog poretka… opadajuće moći Zapada i njegovog modela demokracije i, s druge strane, rastućeg Istoka, tamošnjih autoritarnih režima kakvi se mogu videti i na istoku Europe“.
Moskovski institut dodaje da većina europskih lidera u Rusiji vidi životnu opasnost, ali napominje da je “koncept euroazijske civilizacije pod vodstvom Rusije teško ostvariv zbog smanjenja stanovništva, nepostojanja pozivanja na kulturne vrijednosti, sve veće ekonomske teškoće… a uprkos tome su sve strane dramatično sučeljene”.
A prema viđenju kineskog Instituta za međunarodne odnose iz Šangaja, „situacija u Ukrajini je i politički i vojno stjerana uza zid“.
Šangajski institut smatra da bi se (ako bi koalicija na čelu sa SAD-om bila u stanju pregovarati o ostvarivom faznom primirju, na polazištima od Ukrajine upravo ponuđene mirovne formule) „moglo razmotriti postupno primirje i stvaranje demilitarizirane zone pod nadzorom trupa UN-a“.
I, kako pored ostalog ističe, NATO bi morao odustati od članstva Ukrajine jer bi to „Rusiju potaklo da ojača sigurnosnu tampon zonu na novim teritorijima, što bi moglo pokrenuti i članak 5. NATO kolektivne sigurnosti“.
Neki mediji su ukazali i na zaključke nigerijskog Instituta za vanjsku politiku da je “obustava sukoba i neulazak Ukrajine u NATO jedini put za prekid rata“ i da zapadni saveznici moraju odustati od „krajnje opasne ponude ulaska Ukrajine u NATO… što je u srži ruske brige i glavni uzrok rata“.
Institut u Lagosu smatra da „u cilju popuštanja zategnutosti Istok – Zapad, zapadni saveznici Ukrajine moraju mnogo više poraditi na približavanju ruskom predsjedniku Putinu, nego što i dalje provode sadašnju politiku neprijateljstva i rušenja režima u Moskvi“.
