Nakon što je Milorad Dodik ponovno zaprijetio odcjepljenjem Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, na Facebooku se oglasio Tomislav Karamarko i pozvao ‘zagrebačka brda‘ – Vladu RH i Ured predsjednika da o tomu povedu računa.
Karamarkovu objavu prenosimo u cijelosti:
‘Milorad Dodik, predsjednik BiH entiteta tzv. Republike Srpske, ponovno je zaprijetio odcjepljenjem tog dijela Bosne i Hercegovine ako visoki predstavnik Christian Schmidt nametne Zakon o državnoj imovini BiH.
Ništa novo, rekoše birokratski namjesnici na Markovu trgu. Bruxelles se ne uzbuđuje previše, pa ni oni nemaju razloga kvariti sebi blagdansko raspoloženje. Pantovčak je već dokazani prijatelj troublemakera iz Banja Luke, tog lijepog bosanskohercegovačkog grada. Želim ukazati na problem nemušte, nedefinirane, ljigave i štetne politike Zagreba na evidentnu opasnost koja se nadvija nad regijom. A ta opasnost se zove puzajuća realizacija “srpskog sveta”. Kojeg opsega je taj “svet” u najnovijoj inačici boleštine koju smo dugo nazivali velikom Srbijom? Je li to opet ona nebuloza da je Srbija tamo gdje god se nalazi neki srpski grob? Ili je došlo do progresije s obzirom na činjenicu da se iz akademskih srpskih krugova da naslutiti da je i Isus Krist zapravo Srbin?
No vratimo se Bosni i Hercegovini čijoj cjelovitosti se ozbiljno zaprijetilo. Ta država je domovina i hrvatskog naroda. Mi Hrvati imamo dvije domovine i države – Republiku Hrvatsku i Državu Bosnu i Hercegovinu. Ovu potonju baštinimo s bošnjačkim i srpskim narodom. Od Dervente, Banja Luke, Sarajeva, Bugojna, Mostara, Trebinja … to je i naša zemlja. I nikakav “srpski svet” je neće kontaminirati. Činjenica da je zločinačka velikosrpsko-četnička politika, ognjem i mačem, genocidno etnički očistila pola države od Hrvata i Bošnjaka ne znači da možemo legalizirati taj neviđeni zločin. Upravo politika službenog Zagreba mora biti najveći zagovornik protivljenja velikosrpskoj agresorskoj politici u ruhu “srpskog sveta” i razbijanja BiH.
Zašto?
Ne samo zbog nužne borbe za egzistenciju i konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH već i zbog strateške sigurnosti Republike Hrvatske. Odvajanjem od BiH tzv. Republika Srpska bi se pripojila Srbiji. Preskakanje Une i Save bio bi mali zahvat pri obnavljanju plana Z4 i već pripremljenim zahtjevima za stvaranjem zajednice srpskih općina u RH. Pri tome ne smijemo zanemariti razmjenu nježnosti među Orbanom, Vučićem i Dodikom. I evidentnu potporu Mađarske srpskim nestašlucima u regiji. Pa nije li Orban nedavno zacvilio kako je i Mađarska nekad imala izlaz na more!?
Zato hrvatska politika i njeni dužnosnici moraju imati jasne i principijelne stavove u obrani suvereniteta i jedinstva susjedne nam države zbog sigurnosti same RH. Svi koji koketiraju s politikom razbijanja BiH i imaju razumijevanja za nju, zapravo izdaju hrvatske nacionalne interese i ugrožavaju njenu sigurnost.
Naravno da i bošnjački političari imaju odgovornost za očuvanje BiH u njenim granicama. Dužni su poštivati i boriti se za ravnopravnost hrvatskog naroda s kojim žive u istoj državi. Formula je jednostavna – ravnopravnost za sve i Srbija do Drine.
Nadam se da ove godine 9. siječnja na danu tzv. RS u Banjoj Luci neće nazočiti veleposlanik RH u BiH ili bilo koji drugi hrvatski dužnosnik. To bi spadalo u sferu političkog idiotizma, nacionalne izdaje i nepoštivanja suvereniteta naše druge domovine. Takva gesta bila bi istovjetna obveznom protokolarnom posjetu hrvatskog veleposlanika u Srbiji, novootvorenom muzeju Draže Mihailovića u Beogradu.
Zagrebačka brda, povedite računa o tome…‘
