Tim znanstvenika sa Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Univerziteta u Sarajevu uradio je i bosanskohercegovačkoj javnosti predstavio prvu 3D rekonstrukciju lica, izgleda čovjeka iz perioda srednjovjekovne Bosne, a na bazi genetičkih informacija iz arheoloških uzoraka.
Rezultat je to znanstveno istraživačkog projekta pod nazivom “Lice srednjovjekovne Bosne” koji su realizirali znanstvenici s Univerziteta u Sarajevu, predvođeni direktorom Instituta Narisom Pojskićem, kao i profesori: Edin Bujak, Jasmina Čakar, Mirela Džehverović, Amela Pilav, Belma Jusić, Lejla Pojskić, Naida Kadrić-Lojo, Samra Terzić, Ozgur Bulut.
Primarni zadaci istraživanja su bili genetički, antropološki, odontološki, povijesno-arheološki aspekti stanovnika koji su živjeli u Bosni prije nekoliko tisuća godina.
Riječ je o izgledu srednjovjekovnog čovjeka čiji su skeletni ostaci otkriveni u sarkofagu na lokalitetu Potkriža u mjestu Divičani kod Jajca.
Profesor Bujak je podsjetio da su iskopavanja obavljena 2015. godine. Od tada pa do danas dobivaju nove podatke o ljudima koji su živjeli i na toj nekropoli ali i drugima koje istražuju.
Na pitanje zašto su izabrali ovog čovjeka, Bujak je kazao zato što je na osnovu tog sarkofaga bilo moguće zaključiti da je riječ o istaknutijem članu lokalnog plemstva i da su njegovi skeletni ostaci zbog tog sarkofaga bili bolje očuvani, što je doprinijelo da kasnije analize budu lakše obavljene.
– On je živio u periodu 14.i 15. stoljeća u Divičanima, a sahranjen je u sarkofagu ispod zanimljivog stećka bosanskog sljemenaka – rekao je Bujak.
Ovakva rekonstrukcija, dodao je, nastavak je priče, odnosno, pokušaj da što više saznamo o životu srednjovjekovnog bosanskog čovjeka, jer su povijesni izvori često ograničeni ili rijetki pa tako fali dosta detalja o životima srednjovjekovnog čovjeka.
– Antropološke i genetičke analize pokazale su da su to naši preci. Rekonstruiran izgled čovjeka to samo potvrđuje – kazao je u izjavi za Fenu prof. Bujak.
Na osnovu skeletnih ostataka, naveo je, da se zaključiti da je taj srednjovjekovni čovjek imao bolesti koje su karakteristične za teži život i rad, a to se manifestiralo na kostima i zubima (oboljenja kičme, patološke promjene na zubima).
I profesorica Čakar je zaključila da ne postoji statistički značajna razlika u genetičkoj strukturi srednjovjekovne populacije i današnje bh. populacije. Konkretno, postoji kontinuirani tok gena srednjeg vijeka do danas, odnosno, mi smo preci osoba u srednjem vijeku koji su živjeli na prostoru srednjovjekovne Bosne.
Primarni zadaci istraživanja, podsjetio je profesor Pojskić, bili su genetički, antropološki, odontološkim historijsko-arheološki aspekti stanovnika koji su živjeli u Bosni prije nekoliko tisuća godina.
– Naša molekularno-genetička baza danas ima 150 jedinki, što je daleko najveća baza ne samo u regiji nego i šire. Trenutno se radi na sekvenciranju genoma i drugim interdisciplinarnim analizama jedinki iz prapovijesnog perioda, oko 3.000 godina starim uzorcima – rekao je Pojskić.
Na kraju projekta „Lice srednjovjekovne Bosne“ moći će da sagledaju genetičku strukturu tadašnje populacije.
Srednjovjekovni čovjek bi mogao biti izložen u nekom od institucija kulture, kao što je Zemaljski muzej BiH, a ima obećanja da takav jedan primjerak bude i u Jajcu.
Bilo bi dobro, smatra profesor Bujak, obaviti rekonstrukciju žene, kako bi se dobio drugačiji pogled. U nekropoli su i skeletni ostaci a DNK analiza je potvrdila da je tu sahranjena i njegova majka i brat.
