Ustavni sud FBiH utvrdio je da Zakon o doprinosima FBiH i Pravilnik o načinu obračunavanja i uplate doprinosa nisu u skladu s Ustavom FBiH, odlučujući o zahtjevu za ocjenu ustavnosti koji je uputio Milan Dunović, potpredsjednik FBiH u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Sud je utvrdio prelazno rješenje kojim nalaže Parlamentu FBiH da u roku šest mjeseci od dana objavljivanja presude u Službenim novinama FBiH uskladi odredbe zakona sa Ustavom FBiH, dokad se odredbe i zakona i pravilnika mogu primjenjivati. 

U Dunovićevom zahtjevu se ističe kako član 7. Zakona o doprinosima FBiH propisuje različitu osnovicu za obračun doprinosa u zavisnosti od toga da li je obveznik zaposlen kod rezidenta, odnosno nerezidenta (međunarodne organizacije, diplomatsko-konzularna predstavništva…).

Naime, članom 7. stav 1. osporenog zakona propisano je da osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od najniže plaće, a što važi i u slučaju kada je stvarna plaća niža od najniže plaće.

Kako je u zahtjevu nadalje navedeno, osporenim odredbama zakona zasnovan je nejednak tretman obveznika koji su zaposleni kod nerezidentnih poslodavaca u FBiH, a za koje je najniža osnovica za obračun i uplatu doprinosa prosječna plaća u FBiH, u odnosu na obveznike zaposlene kod rezidentnih poslodavaca za koje je najniža osnovica za obračun i uplatu doprinosa najniža plaća.

Podnositelj zahtjeva se u tom kontekstu pozvao i na odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno član 1. Protokola br. 12, što se odnosi na zabranu diskriminacije, te na sudsku praksu, navodeći kako ne postoji objektivno i razumno opravdanje za različit tretman spomenutih kategorija obveznika.

Predsjednica suda Aleksandra Martinović navela je u obrazloženju da je osporenim rješenjima došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda kojim se BiH obavezala da niti jednim zakonom, bez razumnog obrazloženja, neće po osnovu bilo kojeg statusa različito tretirati građane u analogno sličnim situacijama.

Istakla je da nisu dati razumni razlozi za različiti tretman obaveza zaposlenika kod rezidenta u odnosu na zaposlenike kod nerezidenta, niti jasni pokazatelji zbog čega su propisane različite osnovice zavisno od stručne spreme, niti je razumno objašnjeno zbog čega bi suprotno zakonsko rješenje realno dovelo do jačanja “sive zone”.

Ustavni sud FBiH utvrdio je da Zakon o doprinosima FBiH i Pravilnik o načinu obračunavanja i uplate doprinosa nisu u skladu s Ustavom FBiH, odlučujući o zahtjevu za ocjenu ustavnosti koji je uputio Milan Dunović, potpredsjednik FBiH u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Sud je utvrdio prelazno rješenje kojim nalaže Parlamentu FBiH da u roku šest mjeseci od dana objavljivanja presude u Službenim novinama FBiH uskladi odredbe zakona sa Ustavom FBiH, dokad se odredbe i zakona i pravilnika mogu primjenjivati. 

U Dunovićevom zahtjevu se ističe kako član 7. Zakona o doprinosima FBiH propisuje različitu osnovicu za obračun doprinosa u zavisnosti od toga da li je obveznik zaposlen kod rezidenta, odnosno nerezidenta (međunarodne organizacije, diplomatsko-konzularna predstavništva…).

Naime, članom 7. stav 1. osporenog zakona propisano je da osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od najniže plaće, a što važi i u slučaju kada je stvarna plaća niža od najniže plaće.

Kako je u zahtjevu nadalje navedeno, osporenim odredbama zakona zasnovan je nejednak tretman obveznika koji su zaposleni kod nerezidentnih poslodavaca u FBiH, a za koje je najniža osnovica za obračun i uplatu doprinosa prosječna plaća u FBiH, u odnosu na obveznike zaposlene kod rezidentnih poslodavaca za koje je najniža osnovica za obračun i uplatu doprinosa najniža plaća.

Podnositelj zahtjeva se u tom kontekstu pozvao i na odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno član 1. Protokola br. 12, što se odnosi na zabranu diskriminacije, te na sudsku praksu, navodeći kako ne postoji objektivno i razumno opravdanje za različit tretman spomenutih kategorija obveznika.

Predsjednica suda Aleksandra Martinović navela je u obrazloženju da je osporenim rješenjima došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda kojim se BiH obavezala da niti jednim zakonom, bez razumnog obrazloženja, neće po osnovu bilo kojeg statusa različito tretirati građane u analogno sličnim situacijama.

Istakla je da nisu dati razumni razlozi za različiti tretman obaveza zaposlenika kod rezidenta u odnosu na zaposlenike kod nerezidenta, niti jasni pokazatelji zbog čega su propisane različite osnovice zavisno od stručne spreme, niti je razumno objašnjeno zbog čega bi suprotno zakonsko rješenje realno dovelo do jačanja “sive zone”.