Za većinu ljudi jutarnji odlazak na posao znači stajanje u gužvi na cesti ili guranje u javnom prijevozu.
Ne i za bicikliste.
Oni gužve niti ne primjećuju, već do posla stižu uhodanom rutinom.
Kako bi potakle svoje građane na korištenje bicikala, mnoge europske zemlje daju određenu vrstu subvencije na takav način prijevoza.
O kakvim se iznosima radi istražio je Euronews.
Primjerice, Nizozemci u prosjeku bicikliraju 2,6 kilometara dnevno, a Vlada potiče ovu zdravu naviku nudeći vozačima bicikla ‘dodatak za prijeđenu kilometražu‘.
Od 2006. godine tvrtke nagrađuju vozače bicikla s 0,19 eura po kilometru, što je trošak koji im država dopušta odbiti od poreznog računa. Onaj tko biciklom prijeđe 10 kilometara dnevno (pet dana u tjednu) na taj bi način mogao zaraditi oko 450 eura godišnje.
Sličan princip ima i Belgija koja biciklistima nudi 0,24 eura po prijeđenom kilometru, a prošle je godine svaki peti zaposlenik malih i srednjih kompanija dobio naknadu.
Biciklisti u Francuskoj mogu tražiti do 0,25 eura po kilometru ako biciklom voze do posla, no maksimalna godišnja granica iznosi 200 eura. Rezultati tog programa bili su odmah vidljivi: na uzorku od 18 kompanija, zabilježen je rast od 50 posto aktivnih biciklista.
U Italiji program vožnje biciklom do posla ovisi o dijelu zemlje u kojem živite. Primjerice, u Bariju – vozači bicikla dobivaju 0,21 euro za svaki kilometar koji biciklom prijeđu do posla (do granice od 25 eura mjesečno). Talijanska Vlada također nudi biciklistima bonove (za mobilnost) za kupnju novog bicikla.
Neke zemlje ne daju subvencije po prijeđenom kilometru, ali nude poticaje za kupnju opreme. Oni koji u Luksemburgu idu biciklom na posao mogu odbiti do 300 eura od poreza na osobni dohodak kako bi kupili novi bicikl.
U Velikoj Britaniji zaposlenici tvrtki koje sudjeluju u programu mobilnosti mogu kupiti bicikl preko svog poslodavca. Konkretno, kao poreznu olakšicu mogu dobiti do 32 posto ukupne cijene bicikla.
