„Ukoliko međunarodna zajednica nastavi na ovakav način tretirati političku volju bošnjačkog naroda, ja ću se osobno potruditi i pobrinuti da bošnjački narod u svijetu počne tražiti nove prijatelje… Razne, i Kineze i Ruse. Možemo mi i sa Srbijom praviti bolje odnose jer očito ih s Hrvatskom nismo u stanju napraviti. Zašto Bošnjaci i Srbi ne bi pokušali napraviti neku potpuno novu politiku?“
Piše: Miroslav VASILJ
Ne, nije ovo izjava nekog političara iz Republike Srpske nego ni manje ni više člana+ Predsjedništva Izetbegovićeve SDA – izvjesnog Harisa Zahiragića. E sada je li Zahiragić ovo sam onako bubnuo ili je poslan kao jastreb ispred te stranke da izdeklamira novi vanjsko- politički smjer SDA saznat ćemo uskoro.
No bilo kako bilo Izetbegovićeva SDA i Komšićev DF su se već odavno udaljili od zapadnog svijeta: SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Europske unije posebice Francuske… Istodobno već odavno su im bliži Turska i Iran, a evo sada i Putinova Rusija, Kina te Vučićeva Srbija. I zaista kada analizirate poteze SDA-ove bivše ministrice vanjskih poslova Bisere Turković i Komšićevog bivšeg veleposlanika u UN-u Svena Alkalaja vidite da je to politika koja, sudeći prema glasovanjima u Vijeću sigurnosti i Generalnoj skupštini UN-a, ide ruku pod ruku s
Iranom, Rusijom, Kinom, Srbijom, Bjelorusijom i Sjevernom Korejom.
S druge pak strane u dijelu političkog Sarajeva okupljenog oko Osmorke vidljivo je htijenje za euro-atlantskim integracijama bilo da je riječ o Elmedinu Konakoviću, Nerminu Nikšiću ili Fahrudinu Radončiću koji nije dio Osmorke, ali je bitan čimbenik na bošnjačkoj političkoj sceni.
Dakle s jedne strane SDA i DF koji imaju respektabilan broj glasova su za Rusiju, Kinu, Iran… a s druge strane Osmorka smatra da su Bošnjacima bliže euro-atlantske integracije… Na bošnjačkoj sceni je vidljiv rascjep po tom pitanju. I to u trenutku kada je svijet duboko polariziran zbog ruske agresije na Ukrajinu. U trenutku kada se ne oprašta sjedenje na dvije stolice što najbolje pokazuje Vučićeva pozicija.
Kod Hrvata i Srba je tu stanje puno jasnije. Politički Mostar je nedvosmisleno za Europsku uniju, NATO i strateško partnerstvo s Državom Izrael. Politička Banjaluka daje nevoljko zeleno svijetlo EU-u, a ni pod koju cijenu ne želi u NATO i ne krije da im je bliska Putinova Rusija. I kao što Srbi imaju Narodnu skupštinu Republike Srpske, a Hrvati Hrvatski narodni sabor ne bi bilo loše i da se bošnjačka politika okupi na jednom mjestu i odredi za što je na unutarnjem i vanjskom planu.
Trebaju sami sebi odgovoriti. Jesu li za BiH kakva je osnovana u ZAVNOBiH-u? Jesu li i dalje za daytonsko-pariški mirovni sporazum ili su za jednonacionalnu bošnjačku državu? Jesu li za zapadne demokratske vrijednosti ili za one koji vrijede u Putinovoj Rusiji ili pak Islamskoj Republici Iran? Zbog svakog čovjeka u BiH red bi bio odgovoriti na ta pitanja. Postići konsenzus i na taj način pristupiti razgovorima s Hrvatima i Srbima glede budućnosti BiH.
Sve drugo je mrcvarenje BiH. Daljnje iseljavanje svih građana. Gospodarski ponor. Zaostajanje na svakom polju. Zaista prošlo je puno godina od svršetka rata. Vrijeme je da se ta predpolitička pitanja riješe. Vrijeme je za utiranje staza dijaloga i poštivanja onoga drugoga. Ali da bi se to dogodilo politika koja predstavlja demografski najbrojniji narod u složenoj državi kao što je BiH mora prvo sama sebi odgovoriti na ta suštinska pitanja. Jednostavno mora znati što hoće. Jer plan o pretvaranju Federacije preko noći u jednonacionalnu bošnjačku državu je propao. Okolnosti su se znatno promijenile. Na potezu je političko Sarajevo!
