Kada Carter Stevens ljudima kaže da godišnje zarađuje šesteroznamenkasti iznos pretražujući kontejnere, mnogi misle da pretjeruje i da izmišlja, tvrdi ovaj 31-godišnjak iz Nashvillea u američkoj saveznoj državi Tennessee. No brojke pokazuju da njegov neobičan posao može biti itekako unosan, piše Dnevno.hr.
Prema dokumentaciji koju je pregledao CNBC Make It, Stevens je između rujna 2025. i rujna 2026. ostvario približno 140.000 dolara (oko 125 000 eura) ukupne prodaje. Njegov poslovni model prilično je jednostavan: obilazi kontejnere, pronalazi predmete koje su drugi odbacili, čisti ih, uređuje i zatim prodaje putem internetskih platformi kao što su eBay i Facebook Marketplace.
Najčešće pretražuje područja oko poslovnih parkova i luksuznih stambenih zgrada u Nashvilleu. Otkako je u ožujku 2024. počeo kopati po kontejnerima, pronašao je i prodao predmete poput ručno izrađenih perzijskih tepiha, skupocjenih uredskih stolaca, pa čak i samurajskih mačeva.
Odbačeni predmeti pomažu mu smanjiti i troškove poslovanja. Među stvarima koje pronalazi nalaze se kartonske kutije i ljepljive trake za pakiranje, pa ambalažu za slanje narudžbi ne mora kupovati u približno 90 posto slučajeva.
„Količina otpada koju možete pronaći u ovoj zemlji nevjerojatna je. Bacamo toliko mnogo stvari”, kaže Stevens.
Ponekad traži dopuštenje, a ponekad pretražuje kontejnere do vrata u smeću
Stevens ne dolazi uvijek do odbačenih stvari na isti način. Ponekad od uprave zgrade zatraži dopuštenje za pregledavanje otpada, predstavljajući se kao osoba koja pruža usluge odvoza nepotrebnih stvari. Njegov posao tako je sličan djelatnosti uklanjanja glomaznog otpada kojom se bave brojni poduzetnici u Sjedinjenim Američkim Državama, iako postoji važna razlika: Stevens uglavnom uzima samo ono što može preprodati.
Slične poslovne pothvate pokreću ljudi diljem zemlje, često nakon što na Redditu ili YouTubeu pronađu savjete i upute za pokretanje dodatnog izvora prihoda ili samostalnog posla u djelatnosti odvoza otpada. Prema podacima Better Business Bureaua, u SAD-u postoji približno 10.000 poduzeća koja se bave uklanjanjem nepotrebnih stvari. Među njima su mali samostalni pothvati, ali i velike nacionalne tvrtke poput 1-800-GOT-JUNK, koja navodi da ima više od 150 franšiznih lokacija.
No Stevensov posao ponekad je daleko od urednog i jednostavnog pretraživanja. Zna se naći gotovo do vrata zatrpan smećem, odmičući otpad i pokvarenu hranu u nadi da će ispod njih pronaći nešto vrijedno. Pritom mora paziti i na zaštitare koji mogu postati sumnjičavi kada ga zateknu u kontejnerima.
Ipak, kaže da nastoji izbjegavati prikriveno ulaženje na tuđe posjede te obraća pozornost na znakove kojima je zabranjen ulazak. Ako mu vlasnik nekretnine ili zaštitar kaže da napusti prostor, radije će ostaviti predmete nego ulaziti u sukob.
Unatoč ostvarenoj zaradi, ni sam nije siguran da će moći nastaviti zarađivati jednakim tempom. Priznaje da ga je iznenadilo koliko je novca uspio zaraditi te ne smatra da je njegov godišnji prihod nužno održiv.
Kada je slučajno otkrio mogućnost zarade pretraživanjem kontejnera, bio je u dugovima od približno 12.000 dolara. Iza njega su bile godine loših financijskih odluka, na koje je djelomično utjecala i ovisnost o drogama. Njegov život tada je bio potpuno drukčiji od privilegiranog djetinjstva u kojem je odrastao. „Izvukao sam se iz financijske rupe. Uspio sam povećati svoju ušteđevinu. Doista sam postigao mnogo više nego što sam mislio da je moguće”, kaže Stevens.
Ovisnost o lijekovima promijenila mu je život, a fakultet nikada nije završio
Stevens je rođen u Nashvilleu, a njegov otac pet je puta osvojio nagradu Grammy kao producent country i gospel glazbe. Tijekom karijere surađivao je s poznatim izvođačima poput Blakea Sheltona i Carrie Underwood.
Međutim, Carterov život krenuo je drugim smjerom tijekom studiranja. Razvio je ovisnost o lijeku Adderall, koji se izdaje na recept, zbog čega je 2018. godine napustio fakultet usred posljednje godine studija.
Budući da nije stekao fakultetsku diplomu, bilo mu je teško pronaći stalno zaposlenje. Kaže da su ga roditelji mogli financijski podupirati i da su mu u pojedinim hitnim situacijama doista pomagali. Ipak, njegov otac smatrao je da djeca moraju naučiti sama se brinuti o sebi.
„Pustit će me da sjedim na žeravici kako bih naučio plivati. To me mnogočemu naučilo, dalo mi brojne vrijedne vještine i izgradilo u meni čvrst karakter”, objašnjava Stevens očev pristup odgoju.
Bez zaposlenja je počeo obilaziti trgovine rabljenom robom i odjele s odjećom u trgovinama Goodwill, tražeći starinske i vintage komade koje bi mogao prodavati na eBayu. Nadahnjivali su ga internetski kreatori sadržaja koji su se bavili preprodajom odjeće, među njima i Rick Senko.
Senko je vlasnik tvrtke Technsports sa sjedištem u Fort Lauderdaleu na Floridi, koja se bavi preprodajom odjeće. Prema navodima iz članka, ta je tvrtka još 2024. ostvarivala godišnji prihod od 6,5 milijuna dolara.
Stevens je, međutim, u početku imao neujednačene rezultate. Zarada mu nije bila stabilna, a novac koji bi uspio prikupiti često je trošio na drogu ili skupe kupnje kojima je pokušavao zadovoljiti vlastite želje.
Nakon što su mu roditelji 2021. financirali odlazak na liječenje od ovisnosti, uspio je prestati uzimati teže droge, kako sam kaže. No ubrzo je novac počeo trošiti na druge stvari koje su mu pružale kratkotrajno zadovoljstvo.
Među njegovim kupnjama bile su sandale Christian Dior Birkenstock vrijedne 1200 dolara, televizor ravnog zaslona dijagonale 85 inča i predujam od 30.000 dolara za automobil Mercedes-AMG. Automobil je poslije izgubio jer si nije mogao priuštiti podmirivanje ukupnih troškova njegova posjedovanja.
Ostao bez stana i tri tjedna živio u automobilu
Do lipnja 2023. Stevens više nije mogao plaćati stanarinu. U jednom je razdoblju živio u unajmljenom skladišnom prostoru, no ondje ga je pronašlo osiguranje objekta i izbacilo ga. Nakon toga tri je tjedna proveo živeći u svojem automobilu Nissan Sentra.
Iskustvo beskućništva bilo je za njega ozbiljan šok i natjeralo ga je da se suoči s vlastitim, kako ih opisuje, nepromišljenim navikama trošenja novca.
„Kažnjavanje zbog vlastite ovisnosti o trošenju novca bilo je iskustvo kroz koje sam jedva prošao. Obećao sam sebi da si više nikada neću dopustiti da ponovno završim u takvoj situaciji”, prisjeća se.
U listopadu 2023. rođak mu je posudio novac kako bi mogao ponovno unajmiti stan. Stevens je tada počeo ozbiljnije paziti na troškove i pokušao je organizirati život tako da prihodi od preprodaje rabljenih stvari mogu pokriti buduću stanarinu i osnovne životne potrebe.
Prekretnica se dogodila pet mjeseci poslije, kada je pokraj benzinske crpke pronašao odbačene crne tenisice Nike Air Force One. Bile su u dobrom stanju, pa ih je odnio kući, dezinficirao i stavio na prodaju putem interneta. Uspio ih je prodati za 35 dolara.
„Prvi put u životu pronašao sam nešto što je bilo smeće, prodao to i zaradio nešto novca”, kaže Stevens.
Taj naizgled skroman uspjeh pokazao mu je da odbačeni predmeti mogu predstavljati stvarnu poslovnu priliku. Ubrzo je počeo sve ozbiljnije pretraživati kontejnere.
Pronašao 190 uredskih stolaca i na njima zaradio gotovo 28.000 dolara
Kada je jednom počeo pretraživati kontejnere, Stevens se tome potpuno posvetio. Kaže da ga je posao privukao zato što je stalno pronalazio vrijedne predmete koje su drugi odbacili.
Njegov dosad najveći pronalazak bili su deseci uredskih stolaca marke Steelcase, koji su novi vrijedili više od 1000 dolara po komadu. Pronašao ih je pokraj prepunog kontejnera u poslovnom parku.
Do tada je već imao rabljeni kamionet i prikolicu koju je sam izradio. Njima je prevezao ukupno 190 stolaca, a zatim ih oglašavao na internetu, tražeći za pojedine komade cijene od nekoliko stotina dolara.
Većinu stolaca prodao je u nekoliko većih transakcija putem Facebook Marketplacea, za ukupno 17.000 dolara. Preostale je prodavao pojedinačno i na njima ostvario dodatnih 10.600 dolara. Prema dokumentaciji koju je pregledao CNBC Make It, samo mu je taj pronalazak tako donio ukupno 27.600 dolara.
Ako uspije pronaći približno jednu veću količinu vrijednih predmeta mjesečno, može napuniti skladišni prostor koji plaća 400 dolara mjesečno, a zatim postupno oglašavati pronađene stvari i prodavati ih.
Najviše se usredotočuje na poslovne objekte i preferira kontejnere u kojima nema ostataka hrane i drugog organskog otpada. Takve, relativno čiste kontejnere naziva „suhima”, jer je u njima lakše pregledavati predmete i pripremiti ih za daljnju prodaju.
Posebno su mu zanimljivi poslovni prostori u kojima tvrtke smanjuju broj zaposlenika ili se sele. U takvim situacijama često odbacuju velike količine uredske opreme. Jednom je, primjerice, pronašao čak 120 odbačenih stolova za rad u stojećem položaju.
U blizini luksuznih stambenih zgrada pronalazio je namještaj poznatih proizvođača poput West Elma, ali i iPade, elektroničke uređaje te električne alate koji su još bili ispravni.
„Gotovo svaki komad namještaja u mojem stanu došao je iz kontejnera”, kaže Stevens.
Radi sam i pokušava uštedjeti što više novca
Stevens posao obavlja samostalno, a kako bi smanjio troškove goriva, uglavnom obilazi lokacije udaljene svega nekoliko kilometara od njegova stana. Takav pristup omogućuje mu da ograniči troškove prijevoza i poveća zaradu od pronađenih predmeta.
Ipak, njegov poslovni uspjeh nije ravnomjeran. Većina prihoda ostvarena je tijekom pet mjeseci u kojima je imao najveću zaradu, uglavnom zahvaljujući nekoliko velikih pronalazaka. To pokazuje koliko je posao nepredvidiv i koliko njegova uspješnost ovisi o tome hoće li naići na nešto doista vrijedno.
„Ranije ove godine imao sam zaista mnogo sreće i zaradio sam velik novac. Ne tvrdim da je ovo nešto što bih mogao raditi svake godine”, priznaje.
Zbog toga nastoji što više novca sačuvati, a kaže da se neprestano mora uvjeravati kako ne bi trošio na stvari koje mu zapravo nisu potrebne.
Istodobno istražuje mogućnosti zarade u trgovini nekretninama, konkretno u takozvanom veleprodajnom posredovanju nekretninama, odnosno modelu poznatom kao real estate wholesaling. Riječ je o poslovnom pristupu u kojem poduzetnik sklapa ugovor o kupnji nekretnine koja je često u lošem stanju ili se prodaje pod nepovoljnim okolnostima, a zatim ugovor prenosi investitoru uz naknadu.
Stevens taj posao razmatra kao potencijalno stabilniji izvor prihoda od pretraživanja kontejnera.
Ipak, ne odustaje od potrage za novim blagom u smeću
Unatoč tome što razmišlja o sigurnijem poslovnom modelu, Stevens ne namjerava potpuno odustati od pretraživanja kontejnera. Privlačnost njegova trenutačnog posla leži i u neizvjesnosti, odnosno u mogućnosti da se iza sljedećeg ugla ili u sljedećem kontejneru krije predmet koji će mu donijeti novu veliku zaradu.
„Ne mogu zamisliti da ikada odbijem kontejner koji izgleda obećavajuće. Pronašao sam toliko zanimljivih stvari da mislim kako ću uvijek biti znatiželjan i željeti vidjeti što se nalazi u njemu”, zaključuje Stevens.
Njegova priča tako nije samo neobičan primjer zarade od predmeta koje drugi bacaju. Riječ je i o osobnom preokretu čovjeka koji je zbog ovisnosti i nekontroliranog trošenja ostao bez novca i krova nad glavom, a zatim je u odbačenim stvarima pronašao način da se ponovno financijski osamostali.
Ipak, Stevensovo iskustvo ne znači da je riječ o sigurnom ili lako ponovljivom poslu. Njegovi najveći prihodi ovise o rijetkim, velikim pronalascima, a sam priznaje da ne zna može li takvu zaradu ostvarivati iz godine u godinu. Jedno je sigurno: dok god postoje ljudi koji bacaju predmete koje je moguće ponovno prodati, on će nastaviti provjeravati što se krije u sljedećem kontejneru.
