Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Oxfordu otkrio je ključne nove pokazatelje koji bi i više od deset godina unaprijed mogli pomoći da se predvidi kod kojih bi se muškaraca mogao razviti rak prostate, a i proteini povezani s agresivnim oblicima ove bolesti mogli bi preciznije ukazati na to koji oblici raka mogu postati opasni po život.
U budućnosti bi znanstvenici na temelju ovih spoznaja mogli razviti nove metode za rano otkrivanje bolesti ili čak njezinu potpunu prevenciju. Novo istraživanje, najveće ove vrste, otkrilo je jasne biološke razlike između muškaraca kod kojih se kasnije razvio rak prostate i onih kod kojih nije.
Studijom, objavljenom u časopisu ‘European Urology’ i predstavljenom na godišnjem skupu Američkog društva za humanu genetiku (ASHG), analizirani su uzorci krvi 982 muškarca kod kojih se rak prostate razvio kasnije.
U istraživanje je uključen i nasumično odabran uzorak – 1573 muškarca iz studije ‘European Prospective Investigation into Cancer and Nutrition’ (Europsko prospektivno istraživanje o raku i prehrani).
Istraživači su mjerili razine više od 6000 proteina u krvi, a ispitanici su praćeni tijekom razdoblja od otprilike 16 godina. Ukupno je identificirano 12 proteina povezanih s rakom prostate koji je dijagnosticiran i nakon više od 15 godina.
Među njima je i GZMK, protein koji proizvode imunosne stanice zadužene za prepoznavanje i uništavanje abnormalnih stanica. Kako kažu oksfordski znanstvenici, to ukazuje na činjenicu da imunosni sustav možda drži rak prostate pod kontrolom dugo prije nego što se bolest dijagnosticira.
Istraživači su također identificirali sedam proteina povezanih s agresivnim oblikom raka prostate. Jedan od njih, ANKRD1, otkriven je kod onih oblika raka koji se šire ili rezultiraju ranim smrtnim ishodom.
Ova je studija proširila spoznaje i o tomu na koji način stanice raka međusobno djeluju s okolnim tkivom te kako dolazi do stvaranja novih krvnih žila. Dr. Zhe Huang, glavni autor studije i postdoktorand epidemiologije pri institutu Oxford Population Health je rekao kako “rak prostate nije jedinstvena bolest.
-Mnogi oblici raka prostate razvijaju se sporo i možda nikada neće uzrokovati štetu, dok su drugi agresivni i mogu biti opasni po život. Mjerenjem tisuća proteina u uzorcima krvi prikupljanim godinama prije postavljanja dijagnoze možemo početi istraživati po čemu se muškarci kod kojih se kasnije razvije agresivni rak prostate razlikuju od onih kod kojih se on ne razvije. Nadamo se da će nam to u konačnici pomoći u razumijevanju biologije agresivnog raka prostate te u identificiranju biljega koji bi mogli poboljšati procjenu rizika u budućnosti, kazao je Zhe.
Prema podacima organizacije Prostate Cancer UK svake godine od ove bolesti oboli više od 63 tisuće muškaraca, a više od 12 tisuća ih umre.
Poveznica s razinama proteina u krvi
Nova studija otkrila je i poveznicu s razinama proteina u krvi, a radi se o proteinima koje proizvode geni za koje se već zna da imaju važnu ulogu kod raka prostate. Među njima su ERBB3, KRAS i NRAS, proteini povezani s agresivnim oblikom raka prostate koji je dijagnosticiran otprilike desetljeće kasnije. Istraživači napominju kako to ne znači da je rak bio prisutan već u trenutku prikupljanja krvi, no ovi bi nalazi mogli pružiti nov uvid u biološke promjene koje dovode do razvoja bolesti kod muškaraca.
-Otkrivanje proteina povezanih s genima koji potiču razvoj raka prostate i to u uzorcima krvi prikupljenim godinama prije dijagnoze pruža nam nov uvid u najranije faze bolesti. Zajedno s postojećim i budućim genetskim dokazima ovi bi nalazi mogli pomoći u identificiranju bioloških mehanizama na koje bi se moglo djelovati kako bi se spriječio razvoj agresivnog raka prostate, pojasnio je jedan od glavnih autora studije, profesor Karl Smith-Byrne.
Potrebno je provesti dodatna istraživanja prije nego što se ti proteini budu mogli koristiti kao testovi za otkrivanje bolesti. Dr. Iain Foulkes, izvršni direktor za istraživanje i inovacije u organizaciji Cancer Research UK, koja je djelomično financirala ovo istraživanje istaknuo je da je “rak prostate jedan je od najsmrtonosnijih oblika raka kod muškaraca, no još uvijek ne razumijemo u potpunosti zašto neki tumori rastu sporo i možda nikada neće naštetiti zdravlju, dok drugi postaju agresivni i ugrožavaju život.
-Razumijevanje uzroka tih razlika ključno je kako bismo uspjeli na vrijeme prepoznati muškarce koji su najviše izloženi riziku te, u konačnici, spasiti više života. Premda je pred znanstvenicima još puno posla, ovakva bi otkrića mogla utrti put boljim metodama koje će omogućiti da se uoče i prepoznaju muškarci izloženiji riziku te, naposljetku, da se spriječi razvoj agresivnog oblika raka prostate, zaključio je Foulkes.
