Na katoličkom gradskom groblju „Sultanovići“ u Bugojnu, 27. srpnja, u organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz posljednjeg rata HVO-a HB Bugojno, obilježena je 33. obljetnica stradanja i progona Hrvata iz ovoga grada.
Program komemoracije započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na središnjem spomen-obilježju na Sultanovićima, javlja ramski-vjesnik.ba. Pred spomen obilježjem okupila su se izaslanstva obitelji ubijenih, zatočenih i nestalih branitelja, predstavnici udruga proisteklih iz posljednjeg rata, hrvatski politički dužnosnici u BiH, izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske na čelu s Veleposlanikom Ivanom Sabolićem te Ministarstva obrane BiH.
Molitvu opijela za sve stradale predmolio je bugojanski župni vikar fra Drago Blažević.
Središnji dio komemoracije nastavljen je u župnoj crkvi Sv. Ante Padovanskog, gdje je slavljena sveta misa zadušnica. Euharistiju je predslavio fra Drago, koji je u propovijedi istaknuo kako su branitelji dali živote za one koji danas žive.
“Dali su živote za našu domovinu, za našu slobodu, ali prije svega otišli su Njemu, dragome Bogu u zagrljaj. Te riječi u Bibliji ne stoje samo onako. Te riječi nije Isus izgovorio samo onako. To su riječi koje opisuju srž naše vjere. Položiti je život za prijatelje svoje. One su vrhunac Isusova govora na Posljednjoj večeri. To su riječi s kojima Isus opisuje samu bit Boga i Božje prisutnosti. Bog je ljubav. Isus govori ne o površnoj ljubavi, ne o onoj ljubavi koja je daleko, nego o ljubavi koja se dokazuje djelom ljubavi koja se dokazuje i manje i više, već žrtvom za svoga bližnjega za drugoga čovjeka. Upravo u tom biblijskom svjetlu moramo promatrati. Treba promatrati žrtvu naših poginulih i nestalih branitelja“, kazao je fra Drago napominjući kako su branitelji bili ljudi koji su toliko voljeli svoje bližnje svoje obitelji, svoje prijatelje, ovaj ovdje zavičaj i da su tu ljubav stavili ispred vlastite sigurnosti, a na kraju krajeva ispred vlastitih života.
Podsjetimo, ratni srpanj 1993. zauvijek je promijenio demografsku i povijesnu sliku Bugojna. Pod naletom postrojbi Armije BiH, na ovom je području provedeno sustavno etničko čišćenje. Iz svojih je domova u svega nekoliko tjedana prisilno protjeran gotovo cjelokupan hrvatski korpus, odnosno oko 15 000 Hrvata. U napadima i logorima ubijeno je više od 300 Hrvata, uključujući civile, starce i djecu.
Bugojno je postalo općina s najvećim brojem zatočeničkih centara pod kontrolom Armije BiH. Kroz podrume, banke, škole i garaže prošlo je oko 2 000 Hrvata. Najzloglasniji je bio koncentracijski logor na stadionu NK Iskra, gdje je 294 logoraša provelo osam mjeseci proživljavajući svakodnevne torture.
Najteža i najbolnija rana bugojanskih Hrvata ostaje sudbina “skupine uglednika” – političkih i vojnih dužnosnika HVO-a koji su u ljeto i jesen 1993. godine nasilno izdvojeni iz logora i odvedeni u nepoznato. Iako su u ljeto 2020. godine na Rostovu slučajno ekshumirani posmrtni ostaci četvorice Zoran Galić, Frano Jezidžić, Ante Markulj i Dragan Miličević, obitelji još uvijek tragaju za preostalih 15 tijela s prve liste.
Popis imena bugojanskih Hrvata čije kosti bošnjačke ratne vlasti i dalje skrivaju: Branko Crnjak, Niko Džaja, Dragan Erkapić, Jadranko Gvozden, Frano Ivković, Zdravko Juričić, Dražen Kapetanović, Perica Kovačević, Marijan Lovrinović, Jozo Mamić, Željko Palinić, Mihovil Strujić, Mario Subašić, Stipo Vilić i Marko Bartulović (odveden u odvojenoj skupini).
Ovogodišnja komemoracija održava se u ključnim trenucima sudskog procesa pred Sudom BiH u Sarajevu, gdje se napokon sudi kreatorima bugojanskog pakla – Dževadu Mlaći (predsjedniku Ratnog predsjedništva Bugojna) i Selmi Cikotiću (zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije BiH). Suđenje je trenutačno u fazi u kojoj Tužiteljstvo privodi kraju izvođenje svojih materijalnih dokaza i potresnih svjedočanstava preživjelih logoraša.
