Manje od polovice Amerikanaca vjeruje da svatko u zemlji ima stvarnu priliku ostvariti američki san, pokazala je anketa objavljena u vrijeme kad zemlja svoju 250. godišnjicu postojanja.
Prema studiji koju su proveli Gallup i Milkenov centar (MCAAD) na uzorku od više od 6.300 odraslih Amerikanaca, samo 46 posto ispitanika slaže se da “svatko u ovoj zemlji ima priliku ostvariti američki san”, što je pad za pet postotnih bodova u odnosu na 2024. godini.
Izraz “američki san” skovan je 1930-ih i često se poistovjećuje s obiteljima iz predgrađa, sigurnim poslovima i odmorima na plaži.
Nova Gallupova anketa pokazala je da 69 posto Amerikanaca i dalje smatra da može ostvariti taj ideal — što je golema brojka, ali i pad od četiri posto u odnosu na 2024. godinu.
Emily Mitzner iz Milkenova Centra dodala je da se pojam “američkog sna” često pogrešno svodi na usko definiran pojam poput vlasništva nad domom ili društvenog napretka, dok većina ispitanika, kad im se postavi otvoreno pitanje, to zapravo povezuje sa slobodom i pravima pojedinca.
Peter Loge, direktor Škole za medije i javne poslove na Sveučilištu George Washington, ocjenjuje da je američki san oduvijek bio pomalo neuhvatljiv pojam te da je zanimljivo koliko se ispitanika ipak slaže oko njegovih širih obrisa – da ‘san’ nije predmet poput kuće ili enormnog bogatstva, nego ideja poput slobode.
Loge je poručio da anketa pokazuje kako je put do ‘sna’ oštećen, ali popravljiv i da Amerikanci žele samo poštenu priliku za njegovo ostvarenje, čak i kad smatraju da je sustav namješten kako bi ga samo rijetki realizirali.
Podaci pokazuju i da 58 posto Amerikanaca ‘san’ opisuje kao “nedovršen”, što je stav koji u sličnim postocima dijeli republikanci, demokrati i nezavisnih birači, što ga čini jednim od rijetkih pitanja koja premošćuju stranačke podjele u polariziranoj političkoj klimi.
Nedosanjan san
Iza pada povjerenja stoji dugoročan ekonomski trend koji je dokumentirao ekonomist Raj Chetty sa Sveučilišta Harvard.
Prema njegovu istraživanju provedenom u sklopu projekta “Spoznaje mogućnosti”, udio djece čija su primanja u dobi od 30 godina realno veća od primanja njihovih roditelja pao je s oko 90 posto za generaciju rođenu 1940. na svega 50 posto za generaciju rođenu 1984., što znači da je za mlađe generacije Amerikanaca izgled da financijski nadmaše roditelje postao gotovo nemoguća misija.
Chetty je taj nalaz opisao kao urušavanje jedne od temeljnih odrednica američkog sna, prema kojoj djeca trebaju imati viši životni standard od svojih roditelja.
Povijesni trend potvrđuje i dugoročno praćenje javnog mnijenja: dok je 1998. čak 81 posto Amerikanaca smatralo da postoji “obilje prilika za napredovanje”, taj je udio do 2019. pao na oko 70 posto, a prema istraživanju Pew Research Centera iz 2024., tek 53 posto Amerikanaca vjeruje da je ‘san’ i dalje moguć.
Anketa iz 2026. otkriva i izraženu dohodovnu podjelu u percepciji ‘sna’.
Ranija Gallupova mjerenja pokazala su da san ostvarivim smatra 80 posto ispitanika iz kućanstava s prihodima od 100.000 dolara i više, nasuprot 61 posto onih iz kućanstava s prihodima ispod 40.000 dolara.
Otporna ideja
Generacijski jaz posebno je izražen kod najmlađih Amerikanaca.
Prema anketi CNBC-ja i SurveyMonkeyja, 42 posto pripadnika generacije Z smatra da san nije dostupan svima, već tek nekolicini.
Lindsey Pollak, autorica i predavačica čija se istraživanja bave međugeneracijskim odnosima na radnom mjestu, upozorava da ljudi koji žele “život kakav su imali njihovi roditelji” to danas više ne mogu uvijek postići, no dodaje da Amerikanci i dalje vide priliku – ne nužno u jednom poslu ili jednoj tvrtki za cijeli život, nego u sposobnosti da ostanu prilagodljivi i pronađu ono što im je smisleno u karijeri.
Pojedini ekonomisti upozoravaju da bi generacija Z mogla postati prva u novijoj američkoj povijesti kod koje bi većina mogla ostati bez ikakve mogućnosti da ostvari neku varijantu američkog sna, suočena s kombinacijom nestabilnog tržišta rada, automatizacije, umjetne inteligencije i posljedica pandemije.
Osobna svjedočanstva iz cijele zemlje odražavaju tu podijeljenost između razočaranja i upornosti.
Vlasnik bara iz Pennsylvanije Jerrial Young opisuje da danas treba raditi 65 do 75 sati tjedno samo da bi se preživjelo, za razliku od 1980-ih i 1990-ih, kad to nije bio slučaj.
“Ja američki san definiram kroz naporan rad”, izjavio je za AFP 60-godišnji prodavač voća Reinaldo Gutierrez Iglesias, koji je rođen na Kubi, a u Miamiju živi već 15 godina.
“Ova zemlja nudi velike prilike. Pruža put do ostvarenja onoga što želite. No, američki san se ostvaruje malo po malo”, kazao je. “Bilo je trenutaka kada sam radio dva ili tri posla. Morao sam uzdržavati cijelu obitelj, no i dalje mu težim”.
Odgojiteljica Karisa Tavassoli iz Atlante, s druge strane, smatra da unatoč manama sustava i dalje živi taj san zahvaljujući sigurnosti i slobodama koje joj Sjedinjene Države pružaju.
Iako povjerenje u dostupnost sna slabi, istraživači poručuju da sama ideja ostaje iznimno otporna – Amerikanci se, unatoč dubokoj stranačkoj podjeli oko gotovo svega drugog, i dalje slažu da je vrijedno za nju se boriti, piše HINA.
